Heeeeeeeerrrreeee's Johnnnnnnnnnny!!!

Izvorni naslov: The Shining
Redatelj: Stanley Kubrick
Glumci: Jack Nicholson, Shelley Duvall, Danny Lloyd
Trajanje: 146 minuta
Godina: 1980.
Produkcija: Warner Bros

Ludilo nikad nije izgledalo ovako dobro. "Isijavanje" je, bez dvojbe, težak, mučan film, izuzetno naporan za gledanje; silovanje mozga u punom smislu riječi. Ali je također perverzno dobar, tako prekrasno poremećen da mu je teško odoljeti.

A sve zasluge za to pripadaju Stanleyju Kubricku. Netko je jednom kazao kako veliki redatelji čak i od prosječnog teksta mogu stvoriti filmsko remek-djelo. Upravo je to Kubrick učinio. Uzeo je prosječnu horor priču prosječnog horor pisca, u kojoj je vidio nešto što nitko drugi nije mogao, i stvorio himnu ludilu na filmskoj traci. Iako priče Stephena Kinga nikad nisu dobile bolji tretman od ovog, i samom je autoru, kao uostalom i mnogima, promakla Kubrickova genijalnost. Kad je film napokon ugledao svjetlo dana, odnosno tamu kino dvorana, King je otvoreno napao Kubricka poručivši kako on s "Isijavanjem" nema nikakve veze. Bjesnio je jer "to nije horor" i ljutio se na Kubricka koji je sasvim iskasapio njegovo literarno čedo.

Složili su se, u početku, i publika i kritika. "Isijavanje" je jednoglasno proglašeno promašajem; čak je i Kubrick ovoga puta pretjerao u svojoj ekscentričnosti. No, godine su prolazile, a "Isijavanje" polako sticalo kultni status. Uskoro su i oni koji su ga na početku osporavali morali prihvatiti neizbježno i priznati da je Kubrick secirao mračnu stranu ljudske psihe dublje i pomnije nego itko prije njega.

A to uvelike duguje i svom glavnom glumcu. Jack Nicholson iza sebe ima pregršt vrhunskih rola u velikim filmovima, ali možda niti jednu tako upečatljivu kao ovu. Po "Isijavanju" će Nicholson ostati zapamćen. Razbijanje vrata sjekirom i ekstatični usklik "Here's Johnny!" popraćen luđačkim pogledom i sadističkim smijehom zauvijek će ostati jedna od najimpresivnijih scena celuloidne povijesti. Shelley Duvall i Danny Lloyd, koji su također maestralno odradili uloge žene i sina Jacka Torrancea, ostali su zauvijek u Nicholsonovoj sjeni. Pored njega na ekranu, u ovom slučaju, ne postoji ništa drugo. Samo on, njegove čežnje, želje i strahovi i ludilo koje ga sve više obuzima. Tu spontanu, shizofreničnu izvedbu, u kojoj se Jackov lik mijenja iz scene u scenu, Kubrick je dobio čestim promjenama scenarija za vrijeme snimanja; Jack Nicholson je kasnije izjavio kako se scenarij mijenjao toliko često da ga je uskoro prestao čitati i samo dan ranije učio scene koje bi sutradan morao izvesti.

Kubrickova režija u "Isijavanju" ne može se opisati epitetom išta slabijim od savršenog. On ovdje nije morao prikazati priču koja se događa oko njegovih likova, nego unutar glavnog lika što je postigao stvaranjem osjećaja klaustrofobije i tjeskobe. Kubrickova je kamera uvijek pozicionirana na takav način da publiku podsjeća koliko su ljudi u čije živote vire, gotovo kao kroz ključanicu, mali i beznačajni spram svijeta koji je oko njih, dok istovremeno izgledaju skučeno u malim, klaustrofobičnim prostorima čime se izaziva osjećaj izrazite nelagode. Kako bi postigao točno ono što želi, Kubrick je bio nemilosrdan prema glumcima; pojedine scene je ponavljao i do 120 puta i snimao ih tjednima.

"Isijavanje" nije film za svakoga. Ili ga neizmjerno volite i uživate u svakom gledanju, ili ste ga zamrzili prvi put kad ste ga vidjeli. Kao i kod svih ostalih Kubrickovih filmova, sredine jednostavno nema.