Elza Radulić-Toman

Koliko li je ovih dana otišlo novaca iz Hrvatske putem velikih dućana, onih iz tzv. trgovinskih lanaca, u koje naš narod hrli bez ikakvih kriterija?

Pa ni to što nemaju novaca nekima nije kriterij. Kupuju svašta, često i s minusima na računima, zapravo tako najčešće i kupuju. Kupuju baš sve i ono što im treba, ali i mnogo toga što im uopće ne treba, niti će im ikada trebati.

A svjetlucanja i šarenilo, sve moguće boje i oblici ovih se dana nude u tim dućanima, koji su mudrošću i trgovačkim nervom marketinških znalaca koji dobro znadu svoj posao, zadnjih godina privukli Hrvate, još uvijek gladne takvoga šarenila, radi kojega se nekada odlazilo preko granice.

Sjećamo se još Trsta i Graza i tamošnjih šumaraka uz prometnice bijelih od plastičnih vrećica, koje su kupci bacali prije granice, kako bi ih se oslobodili, da bi carinicima izgledalo da nisu baš toliko toga nakupovali.

Znade se kako je Trst doživio procvat baziran na trgovini, a kupci su uglavnom bili građani naše bivše države, pa i oni iz njezinih najudaljenijih krajeva, što smo znali po automobilskim registracijama.

Danas, kada su Trst i Graz "došli k nama", nemamo mjere ni toliko da ne kupujemo i najgluplje stvariDanas, kada su Trst i Graz "došli k nama", nemamo mjere ni toliko da ne kupujemo i najgluplje stvari. Ostavljamo puno novaca u tim "lancima", koji sav utržak obično svake večeri voze prema svojim sjedištima u inozemstvu. Veliki marketi su nam ovih dana odnijeli božićnice i plaće.

Ovih su dana svi ti "lanci", a u Zadru ih ne manjka, bili krcati preko cijeloga dana, trgovanje je "kurilo", poslovođe su zadovoljno trljali ruke. Zadrani, a mnogi su potegli i iz Paga, Obrovca, Gračaca, Benkovca, iz Gospića, kao omamljeni su obilazili police i punili kolica, s kojima su onda poduže strpljivo čekali na blagajnama.

Nisu ništa prigovarali, čak ni onda kada ih je iz prikrajka vrlo jasno dajući im to na znanje, motrio zaštitar kao da su u dućan došl lopovi, oni balkanski, kakve su ne malo puta na djelu ulovili u tršćanskom Upimu i sličnim velikim dućanima. Da otvoreno ističu kako očekuju da ćemo krasti pokazuju i neke njihove norme pri ulasku u dućan. U neke ne smijemo ući s torbicom!

Odredili su nam da možemo u dućan unijeti samo sebe s mašućim rukama i džepovima punim novaca, poželjno bez novčanika, s obzirom da novčanik ne smije biti velik, jer se tretira kao torbica!
Ipak, ni to naše građane nije pokolebalo.

Neke žene i djecu, muževi koji su u pravilu manje strpljivi kada je u pitanju shopping, čekaju u kafiću, s obzrom da svaki "lanac" ima i kafić, pa i zalogajnicu, jer zna se da se u dugotrajnijoj kupnji mora nešto i pojesti. Razni mirisi pokreću želučane sokove i neki im ne uspijevaju odoliti.

Vlasnici tih zadarskih, kao i hrvatskih velikih dućana su toliko osiljeni i potcjenjuju nas da nam nude u znatnom dijelu asortimana i nekvalitetne proizvode, one koje ne bi nigdje u europskim zemljmama mogli prodati, pa čak se posebno za te dućane proizvode i manje kvalitetne robe, namijenjene Hrvatskoj i drugim istočnim zemljama. Sjetimo se samo nekih praškova za pranje, ili naputaka samo na "istočnim" jezicima.

A o pravima naših potrošača da i ne govorimo. Nitko ih ne štiti i premda se i u nas počelo donositi neke zaštitne propise, malo se o njima govori i kupci nisu uopće obaviješteni, ne znaju što im je činiti kada ih trgovci varaju. A kamoli da vrate kupljenu robu kad nisu zadovoljni, kako je to svuda u naprednome svijetu.

Pa premda to znamo, mi kupci se i sami malo trudimo da kupujemo kvalitetno i da više cijenimo svoj novac. A to trgovci vrlo dobro znaju.