Bližio se dan poroda i Joso je bio sve nervozniji. Nije mu bilo prvi put, ipak je otac desetoro zdrave djece, no vremenska prognoza je pokazivala olujnu buru, a njihov je otok puno bliži ZERP-u nego kopnu.

Govorio je Joso ženi da odu koji dan ranije pa će kod tetka u gradu čekati termin, no žena se nije dala. I stvarno, kada su počeli trudovi, trajektne linije su bile prekinute.

Joso nije imao pojma što da radi, a nije u njihovom mistu bilo babice. Oprao je žuljave ruke (Joso se bavi proizvodnjom originalnog dalmatinskog namještaja) i prionuo na posao.

Najstariji sin Ive je na internetu pronašao stranicu "Porodiljstvo za početnike", dok su ostala djeca grijala vodu. No, najveći dio posla je obavila žena sama. Sve je prošlo u redu i Joso je pozvao susjede na feštu i ispalio nekoliko svjetlećih raketa da ih Stipe iz susjedne vale vidi.

Bura je trajala još desetak dana, no mali je dobro napredovao i nije bilo hitno s njim u bolnicu. Taman su se spremali s njim na trajekt kad netko kuca na vratima. "Ma tko je sad?" govori Joso i otvara vrata. Na pragu stoji troje ljudi i stišću nekakve koverte. "Dobar dan, mi smo čuli da ste vi dobili jedanaesto dijete pa smo vam došli pokloniti neke sitnice i vidjeti malog. Evo i novinare smo doveli", govori prvi..

"Pa dobro, uđite. No, molim vas tko ste vi?", odvrati Joso. Prva dvojica se predstave kao predstavnik Ministarstva obitelji i međugeneracijske solidarnosti i predstavnik Hrvatskog populacijskog pokreta, dok treći s nevjericom pita "Pa zar vi ne znate tko sam ja?".

Joso se počeše po glavi i klimne glavom. "Ja sam gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić! Mislio sam da će te me očekivati!". Sjeli oni i Joso ih ponudio bevandom i rakijicom, no Bandić je uzeo samo vodu, i to iz špine. Pita ih domaćin kako su našli valu i kuću,a ovi odgovaraju kako ih je nebo vodilo. Joso se kao pobožan čovjek namršti i ponovi pitanje.

"Ma preko GPS-a smo vas našli gospodine.", odgovaraju gosti. Bandić onda krenuo kako su se prije polaska susreli sa Zdravkom Mamićem koji im je rekao da mu, ako nađu malog, jave gdje se nalazi pa da i on može nadariti malog. No, bili su mudri i nisu mu ništa javili te su tako spasili dijete menadžerskog ropstva.

Tada je krenulo darivanje. Ovaj iz ministarstva vadi policu dječje štednje, da dijete ima nekakvo osiguranje za budućnost. Nakon njega, gospodin iz HPP-a vadi poklon bon zaklade za populacijsku politiku "Tamjan". Zaklada se obvezuje osigurati pelene za razdoblje od dvije godine. Joso trlja ruke, nije ni očekivao ovakvo nešto.

Što li će tek Bandić pokloniti? A Bandić vadi na stol miris Hugo Boss i rokovnik. Joso se zbunio. Dobro, malom će trebati miris kad odraste, a i meni će dobro doći. No, što će malom rokovnik? Milan kao da je znao što se ovom vrti po glavi i brzo mu odgovori.

"Hugo Boss je za tatu, a rokovnik mi treba da vidim kad sam slobodan", reče Bandić. "Slobodan za što?" pita Joso.

"Pa, za krštenje naravno."