Sjećate li se onog francuskog crtića o ljudskom tijelu?

Svatko tko je bio u Jazinama nekoliko puta morao je čuti kako publika viče "zadarsko srce" kada bi neki domaći igrač napravio dobar potez, npr. bacio se u reklame za loptom. Ako proširimo priču, sama košarka se može smatrati zadarskim "srcem", nekakvim zajedničkim nazivnikom pod kojim se većina ljudi ovog grada može pronaći.

Pitajte čovjeka u npr. Slavnonskom brodu što mu prvo padne na pamet kad kažeš Zadar i velika je vjerojatnost da će reći košarka. Dobro, ako baš tu nije na nekom ljetovanju izgubio nevinost. Ove godine smo izvršili transplataciju srca iz Jazina u Višnjik.

Borba protiv odbacivanja je započela terapijom rukometa i dobro je prošlo. No, kad smo prešli na tenis, umalo da nije došlo do odbacivanja. Prije par dana se uspješno preboljela "žutica" i srce veselo kucka u novoj dvorani.

Dobro, ako smo apsolvirali da je košarka zadarsko "srce", što bi onda bili ostali organi i dijelovi tijela? Znate onaj genijalni francuski crtić o ljudskom tijelu, od tamo sam dobio inspiraciju.

Glava bi zasigurno bila na polutotoku. Gradski arhiv je pamćenje grada, a Sveučilište i Znanstvena knjižnica bi bili režnjevi mozga. Na Narodnom trgu su mali mozak i leđna moždina koji se brinu da tijelo grada funkcionira na podsvjesnoj razni i da se automatski procesi poput disanja i gutanja nesmetano obavljaju. Na poluotoku je i hipofiza, Zavod za urbanizam koji regulira Zadrov rast i izgradnju. Ako gledamo iz profila, na vrhu poluotoka je i jedno oko, Pozdrav suncu. Doduše, po njemu u zadnje vrime uvijek nekakve slijepe pjege.

Gradska pluća su poprilično čista, a do toga se došlo prevencijom i privatizacijom. Preventivno se sabotiralo British American Tobacco da ne pokrene duhansku industiju, a privatizacijom su se iz grada uklonili onečiščivaći poput proizvodnih pogona i industrije. Kad tome dodamo parkove i zelene površine, grad stvarno diše punim plućima.

Oko gradske jetre nema puno razmišljanja. Organ koji prerađuje sokove i alkohol može biti jedino Maraska. Doduše, grad izgleda troši sve više ovog zadnjeg, jer je organ sve natečeniji i natečeniji. U ovom slučaju, to uopće nije loše. Crijeva bi bila kanalizacija, no s tim se ljudi iz neki gradskih kvartova ne bi složili. Naime, oni još uvijek koriste slijepa crijeva.

Mišići mogu biti ljudi koji su Zadar branili i obranili kad je trebalo raditi srcem i mišicom. Naši mišići nisu atrofirali jer ih zahvalan grad i njegovi ljudi nisu zaboravili. A i rupe na nekim fasadama potiču vježbanje.

Krvožilni sustav bi bile prometnice. Tu dobro stojimo, iako se zna dogoditi začepljenje žila tu i tamo. Zato se rade premosnice, obilaznice i kružni tokovi. Ali ljeti kolesterol poraste radi trajekata i turista. Da bi se izbjegla kap spominje se nekakav pacemaker u Gaženici.

Čitajući prethodnu kolumnu palo mi je na pamet kako bi parkinzi mogli biti salo. Oko gradske glave, odnosno poluotoka, stvara se podbradak koji stalno raste. Koliko god se trudili smršaviti ne ide, jer se uporne masne stanice non stop guraju u obraze i u taj nesretni podbradak. A da se malo prošeta ili propeda i grad i građani bi imali manje problema sa salom.

Na kraju smo došli do gradske guzice, no nisam lud da tu imenujem nekog ili nešto. Na vama je dragi čitatelji da sami odlučite kome ili čemu pripada ta čast. Vjerujem da imate puno ideja.