Mi, Tvoja djeca nećemo dopustiti nikom, ma kako se on zvao, da okalja tvoj časni obraz

Najdraži Grade,

povijest Te nikad nije mazila, gazila te, rušila, uništavala tvoje blago, tvoje ljude, ali Ti si se Grade uvijek kao Pheonix izdizao iz vlastitog pepela i uvijek ponovo izrastao u naočitog mladića bez obzira na Tvojih 3 tisuće godina.

I nakon zadnjeg pokušaja Tvog uništenja, nakon nepunih četrnaest godina izrastao si po tko zna koji put u predivno mjesto za življenje. I oni koji te vole, ali i oni drugi morali su to priznati.

Koncem devedesetih željeli su te proglasiti "gradom slučajem", u mnogome su i uspjeli, ali Tvoji građani skupili su se iza Tvog jedra i u jednom trenutku svi zajedno zapuhali smo u njega i - otplovili!

Otisnuli smo se i otplovili daleko, za neke predaleko... I gle čuda - vrlo brzo postao si Grad po mjeri čovjeka, postao si Grad u kojem bi svi rado živjeli. Postao si Grad koji se razvija na sve četiri strane svijeta, i koji čini sve kako bi se Tvoji građani, ali i svi putnici namjernici osjećali uzvišeno u Tvojoj utrobi.

I koliko god neki od Tebe ovih dana željeli ponovo stvoriti "grad slučaj", Tvoji će građani po tko zna koji put dokazati sebi, ali i drugima svoju veličinu, svoje veliko srce i pružiti najtopliju ljudsku dobrodošlicu kojom već tri tisućljeća dočekuju svakog svog gosta i prijatelja.

Mi, Tvoja djeca nećemo dopustiti nikom, ma kako se on zvao, da okalja tvoj časni obraz. Ma koliko se trudio, ma koliko bezobziran i nedobronamjeran bio, ma koliko to podgrijavali i predimenzionirali pojedini mediji i njihovi trabanti, Tvoji će Zadrani po tko zna koji put svima dokazati kako se voli svoja gruda, kako se voli svoj Grad i Domovina, ali i kako se dočekuju, kako se tretiraju i ispraćaju dragi gosti i prijatelji.

Obećajem ti Grade u ime sviju, da ćemo mi Tvoja djeca, učiniti sve kako bi i dalje uzdignuta čela, s osmjehom na licu, gordo koračao u još svjetliju budućnost!

Voli te Tvoj

Zadranin