Znate li onu "tko vozi brže od mene je luđak, a tko vozi sporije, budala"

Ništa me ne može toliko naživcirati koliko može promet, pa bio u autu, na biciklu ili pješke. Po prirodi sam poprilično flegmatičan, ali kad sjednem iza volana dovoljno je samo malo, samo jedno naglo kočenje nekog ( redovito neke budale) ispred mene da mi iz usta provali bujica psovki kakvih se ne bi posramio ni doajen Zdene.

 

Vozim ja tako prije nekoliko dana s Bilog Briga prema Relji. Padala je kišurina i promet je radi toga po običaju bio gust. Žurilo mi se i moram priznati da sam malo stisnuo po gasu, ali nedavno sam stavio nove gume pa nema straha od proklizavanja..Pored plinske stanice neka budala na biciklu najednom se skine s pločnika i krene voziti po cesti! Da nemam dobre reflekse bio bi ga skupio.

Tamo pored Studentskog doma na cesti se stvorila lokvetina, a pored lokvetine pješak. Nažalost bilo je kasno da prikočim pa sam ga solidno okupao. A što nije stavio kišobran dolje kad me vidio?!

Na semaforu želim skrenuti lijevo prema kolodvoru, ali ima toliko auta da ne stignem proći u jednom điru semafora. Zeleno je, kolona se lagano pokrene, ali uvijek mi nekako se čini da onaj prvi kreće što sporije može kako bi nama iza isteklo zeleno.

Avaj, i pješacima je zeleno, i dok su se on izredali, a uvijek se nađe neka baba koja jedva hoda, gotovo mi je prošlo zeleno. Taman sam došao u raskrižje kada neka budala s kišobranom trčeći uleti na pješački i podlo mi se cereći lijeno odšeta na drugu stranu ceste. U tom trenu krenu ovi s druge strane i moje zeleno propadne. Nisam mogao ništa drugo do reći *ٸ۞♂#!

Drugom prilikom sam se pješke vraćao s utakmice u Višnjiku, također je bio kišan dan. Cesta je bila sva mokra, ali ovi u autima su vozili ne spuštajući nogu s gasa. Ne bi da im se svima žuri. Šetam ja polako, mp3 svira na ušima, kad neki biciklist prođe po cesti ispred mene i popenje se na pločnik. Lik me mrko pogledao i pobrojio mi rodbinu, a nikad ga u životu nisam vidio. Šta ćeš, ima svakakvih debila.

Nema veze, TBF pjeva "ništa mi neće dan pokvarit" i ne dam se isprovocirati, kad najednom hladan tuš! Neki kreten je luđački prošao kroz lokvu i smočio me do pasa. Plavi Cliju, zapamtit ću ti ovo!

Mislio sam stati na ćevape u Tunja, ali ovako mokar nema smisla.Psujući u bradu požurim prema Relji i kao naručeno, na križanju gori zeleno. Auti već krenuli prolaziti, ali sam u zadnjoj milisekundi zelenog uspio staviti mokru cipelu na pješački. Netko je divlje zakočio i sjeo na trubu, kad ono onaj debil u plavom Cliju.

 

Nabacio sam zloban osmjeh, pokazao mu na pješački i gospodski se odšetao na drugu stranu. Ovaj je divljao i pjenio se za volanom, ali kozmička pravda je zadovoljena.

Tim putem se obično vraćam s treninga na Banini, najčešće biciklom. Jednom prilikom vozim ja lagano nizbrdo pločnikom pored plinare, kad ispred mene pješak s ogromnim kišobranom.

Budući da je pločnik tamo tako uzak da se pješake ne može zaobići, naročito one s kišobranom, prikočio sam i pozvao čovjeka da se makne (tko još ima zvonce danas?). Ovaj ne mrda, ja opet "hej", ovaj put još jače, ali opet ništa. Kreten sigurno ima mp3 i ništa me ne čuje! Budući da je na cesti bilo puno automobila nisam se usudio skinuti se s pločnika, ali radi "kišobrandžije" sam morao.

U tih pet metara koliko sam vozio po cesti skoro me zgazio neki manijak u plavom Cliju. Okrenuo sam se prema kretenu s kišobranom i rekao mu što mislim o njegovoj inteligenciji i porijeklu. Budući da me nije čuo, lik me samo zbunjeno pogledao i nastavio hodati. Kreten.