Da don Mikić uvjetuje krštenje s davanjem „prikladnog" imena prvi bih se pobunio, ali ovakvu njegovu akciju podržavam

Bio je to dan kao i svaki drugi na Zemljišnom uredu u Pločama. Ljudi u redovima pred šalterima proklinju obrasce i uplatnice, a činovnice ih prezirno gledaju sigurne iza debelog stakla. Sad je 10 i 25 i komešanje je veće nego inače jer je za pet minuta pauza, a tko ne riješi do pauze može kući plačući.

Red se pomaknuo i jedan umirovljenik je stao ispred gospođe Biserke sa širokim osmjehom. Tek što je krenuo otvoriti usta osmjeh mu zamre jer je Biserka snažno zatvorila otvor pri dnu stakla i otišla na pauzu. U kafiću do ureda čekale su je kolegice Milanka i Ljubica, a razgovor je kao i u većini slučajeva bio o djeci.

"Znate li šta je ona moja nesrića od Domagoja napravila? Opet je maltretira onog malog Talijana, ali ovaj put je priša svaku mjeru. Natira ga je da mu plati danak ako oće prolazit našon ulicom!" , krene Biserka pa nastavi, "I onda se još pravda da je na povijesti naučija kako su stari Neretljani živili od reketarenja Talijana."

"Proć će ga to kad poraste, samo moli boga da mali Talijan ne otvori kakvi kafić", utješno će na to gospođa Milanka. "Čekaj nek ti dica dođu u pubertet, moje Tuga i Buga se posvadile oko malog, ma vraga više malog, Dobrogosta od Gabrićevih. Svađaju se ka Huni i Avari, a non stop su zajedno otkad su se rodile. Kad se sitin da im još petoro braće mora prolazit kroz hormone!" izjada se ona prijateljicama.

"Vrag odnija i hormone i pubertet! Ona mala Mađarica je moga Zvonimira potpuno omađijala, samo o njoj govori." uleti Ljubica. "Koja mala Mađarica?", upita Biserka.

"Ma znaš ona dva Mađara šta su osnovali agenciju za nekretnine i počela kupovati zemlju ka maniti. E pa njihova sestra, Jelena se mala zove." odgovori Ljubica. "Pravo je lipa mala, ali san joj nekidan vidila braću kako nan posakrito didovinu mire tamo na Podgradini. Ne sviđa mi se to."

"Jeste vidile ovo u Slobodnoj? Mali mi od brata organizira dobrotvornu utakmicu između navijača Dinama iz Metkovića i Torcide iz Ploča." ponosno će Mira. "Vidi šta mu piše ispod slike, Tomislav ujedinio sjever i jug. Otkad su ga ono uvatili da tuče Bugare poslin utakmice u Zagrebu, potpuno se prominija."

Dok su njih tri tako ćakulale dođe do njih najstariji Milankin sin. "Majo, majo, opet mi je oni peder da jedinicu iz hrvatskog! Reka mi je da bez inkstrukcija neću proći popravni!"

"Ljudevite, Ljudevite, pa šta ću ja s tobon i tvojin pravopison?!" rezignirano će Milanka. "Reka bi čovik da mađarski učiš."

Sigurno ste ovih dana čitali o župniku koji svakom novorođenom djetetu daje po tisuću kuna pod uvjetom da se dijete nazove tradicionalnim hrvatskim imenom. Moram reći da sam na prvu loptu pomislio kako je to krajnje šovinistički i nekorektan potez.

Onaj dio u kojem don Mikić neka imena označava kao nepoćudna jer imaju nepoželjan (čitaj srpski) prizvuk osuđujem, ali inicijativa u suštini nije loša.

Ako ste u zadnjih nekoliko godina uzeli u ruke nekakav časopis koji se bavi životima naše društvene „elite" morali ste primijetiti kako je među visokim krugovima u modi davanje nesvakidašnjih imena djeci. Mali Taisa i Leone Drpić su dobar primjer.

Naravno, svatko ima pravo dati djetetu ima kakvo želi. Ja osobno bih radije volio da mi po dvorištu trče mali knezovi, banovi i kraljice iz hrvatske povijesti, nego kurtizana Aleksandra Velikog i lik iz Glembayevih. Doduše, čisto sumnjam kako su Drpićevi čitali Krležu i Diodora Sikulskog.

Da pločanski župnik uvjetuje krštenje s davanjem „prikladnog" imena prvi bih se pobunio, ali ovakvu njegovu akciju podržavam. U svakom slučaju, bolje da je novac završio u rukama novopečenih roditelja nego da si je don Mikić kupio terenac.