Bura puše iz Ravnih kotara

Ulazim u kuću sretna i smirena. Takva sam naime gotovo uvijek nakon sata aerobika. Upravo u tom stadiju se ne mogu ni sa kim posvaditi, nitko me ne može iznervirati. Prva stanica- kupaonica.

Nema ljepšeg osjećaja, složit će se oni koji svakodnevno vježbaju, nego tuš nakon treninga. I bio je to još jedan tuš nakon još jednog treninga. Do određenog trenutka. Do trenutka, kada svojim nespretnim pokretom nisam udarila u držač tuša koji se nakon toga otkotrljao na pod kupaonice. Ma sranje!! A nisam se ni isprala! Onako mokra i puna gela za tuširanje izlazim iz kade, uzimam tuš i pokušavam ga staviti u funkciju. Nakon par minuta bezuspješnog pokušavanja skužim da se crijevo tuša rascvjetalo. Kvragu, to ne mogu popraviti!

A sve je počelo tako idilično! A sad nasapunana stojim gola u kupaonici, sa pokvarenim tušem u ruci i pokušavam se isprati od gela za tuširanje nad umivaonikom. Kako ti jedna sasvim obična stvar može pokvariti večer! Ljuuubbaaaavi, moramo sutra kupiti novi tuš! I to odmah ujutro!!

Jutro. Odjel sanitarija. Gledam tuševe, cijevi i gumice. Ma sve je to isto, kupit ćemo ovaj na akciji. Pogledom tražim prodavača, međutim, do njega je trenutno nemoguće doći. Opsjeo ga je bračni par srednjih godina. Kupuju tuš kabinu. To sam jasno čula kao uostalom i cijeli dućan. Glasni su i napasni. Stoje na prolazu i nitko ne može od njih proći. Očito je koliko očajno žele biti primijećeni i to im je, u svakom slučaju, i uspjelo. Na taj način prvo žele sebi biti važni. Vlaji, čujem svog muža. Znam, već sam ih naučila raspoznavati.

Kako bi dokazali svoju superiornost nad nama, običnim, sitnim i nevažnim kupcima i ljudima, među sobom počinju razgovarati njemački. A- ha, žele me impresionirati, da osim što imaju love su i poligloti!! Ma to im je stvarno genijalan plan! Vidite, mi smo se naradili u Njemačkoj, ali vratili smo se. Ipak nam je ovdje obitelj, željeli smo ovdje odgojiti svoju djecu. Uspjeli smo u životu! Vidjeli smo svijeta, sagradili veliku kuću i sad si lijepo možemo priuštiti tuš kabinu od kojih dvadeset tisuća kuna. A vi ostali koji ste svoj cijeli život u Hrvatskoj si to ne možete priuštiti. I zato smo mi bolji od vas i zaslužujemo pažnju prodavača.

Žena je glasnija od muža u postavljanju pitanja koje sve funkcije ima ova čudesna tuš kabina. Imate radio, digitalno podešavanje jačine vode i mlaza. Voda može prštati, teći u mlazu ili prskati. Ma super! Muž ima studiozniji pristup. On razmišlja kako će ju montirati. Oprostite, da li je u cijenu uključena montaža? Nije gospodine, ali možemo vam i to organizirati, naime, što se nas tiče možemo ju montirati i na krov kuće ako vama to odgovara, samo ju vi kupite!!

I onda onaj njihov zajednički pogled. Paaa, nije skupa, čuje se glasno!! Pa to je strašno!! A Dragan Primorac nam hoće uvesti obavezno srednjoškolsko obrazovanje. Ma za koga!! To je čisto bacanje novaca!! Ne razvija ljude škola, već njihov osobni angažman u tome!! Škola je samo jedan sasvim mali putokaz!! Ako ga ne prepoznaš, ostaješ tamo gdje jesi!! A to je prva razina od koje ne vidite ni naprijed niti natrag, a kamoli lijevo i desno. Ok. Ovi očito ne vide ni lijevo ni desno jer još uvijek stoje na prolazu. Ma ako im je najveća satisfakcija deranje u dućanu, pa nek se deru! Samo nek se već jednom maknu s tog prolaza!

Pogledom uočavam drugog prodavača. Krećem prema njemu, već sam izgubila dovoljno vremena. Ali i pored njega, kupac. Jedva zamjetan. Stoji u kutu i sasvim tiho priča. Toliko tiho da se prodavač povremeno naginje prema njemu kako bi razaznao što mu ovaj pokušava reći. Oprostite, a koja vam je tuš kabina ovdje najjeftinija? Znate, trebam neku sasvim klasičnu, običnu, koja je i jednostavna za montažu. I nadam se da prijevoz uključen u cijenu? Ma sve je uključeno u cijenu, i prijevoz, i montaža, i kupaonica cijela dapače!!

Bodul, kažem ja mužu. Znam, kaže on, oooo znam.... I tako sam se ja, cura s Ilice, našla između najskuplje i najjeftinije tuš kabine u Zadru.... Oprostite, što prodajete samo tuš i njegovo crijevo? Da gospođo, imate tamo na akciji po dvadeset kuna!! Ma super, ja sam ionako u sredini!! Ravni kotari su mi daleko, a otok mi je klaustrofobičan!!

Ne volim buru, i ne volim mjesto s kojeg ne mogu otići kada mi se to prohtije!! Uzimam ovaj za dvadeset kuna! Kako je tuš kabina jedna zajebana i istovremeno jako ozbiljna stvar!? Može ti uljepšati ili sjebati dan! Ovisno da li ti treba u Ravnim kotarima ili na otoku!!

Jer, u prvom mora izdržati buru, a u drugom samo mora izdržati. Bez obzira što je najeftinija u državi!! Jer, njima je skupa, i lopovi opet na njima žele zaraditi!! Da zaključimo... tuš kabine su različite u Ravnim kotarima, na otoku i u gradu. Svaka ima svoj faktor...