Eto zašto nam djeca ne dođu do slova Š kao Štednja... zapnu na N kao Nepotizam...

Na ulicama gradova ovogodišnjeg fašnika našlo se puno maskiranih banana. Ništa čudno. Država nam je u banani pa se ljudi u skladu s tim i ponašaju. Intervjuirali su ljude na ulicama tijekom fašnika. Koja je najveća glupost koju ste napravili? - novce sam ostavio u banci i sad ih Vlada i Banka „pretaču iz šupljeg u prazno". Na sve to plaćamo kamate.

Konačan udarac je obično zatvaranje neke tvornice koja je do tada sasvim solidno poslovala. Kao što je slučaj sa poznatim pogonom u Novom Marofu gdje su se šivale dobro nam znane Levisice. Mislim da nema čovjeka koji nije kupio barem jedan par tih toliko poznatih hlača. Zbog levisica se dizala revolucija, one su „odgojile" tolike generacije, opjevane su u brojnim pjesmama, a obično prva koja nam padne na pamet je ona Danijela Popovića. S razlogom te hlače nose kultni status.

Ali, 70- tih godina ih niste mogli kupiti u Hrvatskoj. Po najjpoželjnije hlače se išlo obično u susjednu Italiju. Tek negdje početkom 80- tih one se počinju šivati i ovdje. Ljudi koji su radili u tvornici išli su na obuku u SAD- e kako bi mogli šivati poznate hlače američkih farmera. Kasnije su taj posao toliko dobro obavljali da im se licenca obnavljala rutinski, a dobili su i priznanje kako šiju najbolje Levisice. Pa su prešli i na jakne. Kasnije na košulje. Posao je cvao. Radnici su imali do 2000 maraka plaću plus plaćeni obrok. I prijevoz.

Levisice su odgajale generacije i generacije. Zahvaljujući kultnim hlačama mnogi u Novom Marofu su školovali svoju djecu. Bilo je to zlatno doba Levisica i Novog Marofa. Raditi u tvornici tada je značilo imati dobar kućni budžet, sigurnost i prosperitet i za generacije koje tek dolaze. Bilo je lijepo vidjeti kako na trapericama piše Made in Yugoslavia, a deset godina poslije i Made in Croatia. Kažu da su u zlatno doba šivali oko milijun pari hlača godišnje. Zahvaljujući upravo Varteksu i pogonu u Novom Marofu mnogi mladi su osnovali svoje obitelji i odgojili svoju djecu. Prosperitet, to je riječ koja se najčešće tada čula na ulicama Novog Marofa.

A onda je, poput tornada stigla kriza. Prvo je pogodila Ameriku nakon koje se stihijski proširila i na ostale zemlje svijeta. Hrvati, navikli na svakojake uvjete življenja nisu se uopće začudili tom „novom stanju". Pa mi smo stalno u krizi. Štednja? To je za Hrvate potpuno nepoznata riječ koju im mlađe generacije moraju tražiti u rječniku stranih riječi. Jer, kažu Hrvati, ne može nam biti gore nego što jest. Preostaje nam samo da dotaknemo dno. Eto, to za nas znači kriza.

Budući da smo već na samom dnu, za nas se ništa neće promijeniti. I bili su u pravu. Nastavili su trošiti kao i inače, jer jesti se mora, spremili sarme i otišli na skijanje. No, Novi Marof ove godine nije išao na skijanje. Zbog krize i recesije radnici su otpušteni iz tvornice i prestaje šivanje kultnih hlača. Levis je mrtav. Na slici u Jutarnjem listu gledam sablazno prazno parkiralište ispred tvornice na kojem nekada niste mogli naći slobodno mjesto. Još jedna propala tvornica u zemlji bananko.

Pa mi na pamet pada pjesmica koju sam napisala specijalno za ovu prigodu: Ma obuci one Levisice iz Novog Marofa, još jednom ih prošeći, ovo im je zadnji put jer se više ne buju mogle obleči..

Radnicima ostaje samo radni staž, poodmakle godine i sjećanje koje će prepričavati svojim unucima kada će prolaziti cestom. Vidiš, ovdje su ti se nekada davno šivale hlače koje su baš svi htjeli nositi.. onda ti je deda imal puno penez i svake si je godine mogel priuštiti dva tjedna morske klime s bakom... joj kak nam je lepo onda bilo...

Deda, kaj je to ova zgrada koja izgleda kao da bu se svaki čas urušila? Je, to je ta, čuj nije tak izgledala u moje vrijeme... bila je onda ljepša i veća, za mene prava palača...Levis palača sa prosperitetom.. i licencom... i brigom za radnika... i brigom za generacije koje dolaze...danas takve brige nema. Ljudi žele samo sebe izvući iz teškoća, a oni koji dolaze nek se sami snalaze.. evo, ostavili su nam propale tvornice i banke, kamate za tri generacije (ljudi, rađajte djecu kako bi ih imao tko otplatiti!) i korumpiran sustav u kojem je važno biti podoban, a ne sposoban, i zadnji, ali ne i najmanje važan nepotizam.

To je prva riječ koju današnje generacije nauče. Eto zašto nam djeca ne dođu do slova Š kao Štednja... zapnu na N kao Nepotizam...