Ono što su nekad davno bili dimni signali, postalo je pismo. Ono što je bilo pismo, postao je telefon. Radio se gurao, pomela ga je televizija. Mobitel je izgurao telefon, a ono što je bio mobitel, palo je u vodu kad nam je stigao Internet. A mobitel je bio kul...

Još se sjećam onog osjećaja - imam mobitel - ja sam faca - kad sam ga dobila u prvom srednje. Kako tata tuče more, a mobiteli su kod nas onda još bili skupi, moj je dolepršao iz Francuske... Sad ga dijete u vrtiću ima i razumije se bolje od mene. A onda je stigao Gospodin Internet i ništa nije bilo kao prije...

Zatvorili smo se doma, djeca se više ne igraju graničara po dvorištima, nego se dopisuju preko Interneta. I to na Fejsbuku. Nekad su ponosni očevi odmah po rođenju potomka trčali učlaniti ga u omiljeni klub. Sad mu otvore profil na fejsu. Da riješimo svaku nedoumicu - i ja odnedavno imam fejs! Znam, rekla sam da nikad neću. Znam, rekla sam da me slobodno opalite po glavi ako vidite da postojim u virtualnoj verziji... Eto, pa sad možete...

Morate priznati, protiv njega se ne može. On je postao neuništiv, na njemu se organiziraju prosvjedi, dječji rođendani, vjenčanja i sprovodi. Ako nemate svoj profil, postajete izopćenik. Niste obaviješteni o društvenom životu vaših prijatelja? Nitko vas ne poziva nigdje? Sigurno niste intravenozno spojeni na impulse koji život znače. Njemu se ne možete sakriti, sve vaše tajne postaju transparentne čim otvorite profil.

Ako želite svijetu objaviti kako se danas osjećate, napišite to na fejsu. On vas čak i pita što vam je danas na umu. Ha, bi li volio znati... Želite li možda svijetu objaviti jeste li u vezi, s kim, imate li psihičkih problema, kako vam se mačka provela na godišnjem odmoru i još mnoštvo zanimljivih i svijetu nadasve potrebnih činjenica, sve to možete napraviti na fejsu... Jeste ikad rješavali kvizove koje vam nudi?

Ne morate više brinuti kakav će vam život ispasti, sve vam to fejs zna. Postao je poput naše osobne gatare, proriče kad ćete se i za koga udati, kako će vam se djeca zvati i koji posao vam odgovara, sve preko par jednostavnih pitanja. Možete se učlaniti u sto i jednu grupu, boriti se protiv izumiranja prašuma i gladi u svijetu. Svi su tu, a onog trena kad moja nana otvori svoj profil, ja bježim. Mislim da će to biti uskoro...

Opet se Internet pokazao kao moćan medij, to jest ovaj nezaobilazni Fejsbuk svakim danom ima sve više idolopoklonika koji mu se klanjaju i dižu ga u zvijezde. Ali priznajem, zarazno je. On je zarazan i razumijem one koji ga doslovno gutaju brže nego ja gumene bombone, što je zaista brzo. Globalno se uvukao u svačiji svijet. Svi ga vole, srednjoškolci ga obožavaju i ne mogu zamisliti kako je bilo živjeti u doba kad nije postojao.

Pa neki od nas su ustvari odrasli u pećini neznanja i potpunom informatičkom mraku gdje fejsić nije bio jedino sredstvo komunikacije, a kave se nisu dogovarale preko pisanih riječi na nekakvoj mreži gdje sve nešto leti i množi se... I kako sad izbjeći tu napast? Meni sve teže... I ja sam poklekla pred tom modernom pošasti koja mi svakim danom oduzima sve više slobodnog vremena...

Gdje god krenuli prati vas u stopu, čak i ako ga nemate. Onda je velika mogućnost da osvanete na stranici nekog vašeg prijatelja, na kojoj ste bez zubi ili ne daj Bože nekog komada odjeće. Pa bi i ona otrcana fraza iz američkih filmova: Hy - ja sam Petra - i ja sam fejsoholik - i nama mogla postati stvarnost. Uskoro ćemo morati na odvikavanje. Mislite da samo alkohol i droga stvaraju ovisnost? Ne, ne.

Uskoro bismo mogli čitati po novinama: D. L. (17), zbog previše provedenih sati na fejsu, izgubila sve prijatelje, zatvorila se u stan i prijeti da će objaviti memoare o razvratnom životu internetskih ovisnika.

Ipak, u ovom naprednom informatičkom dobu, gdje skoro svaki stanovnik ima svog virtualnog dvojnika koji ga predstavlja u najboljem, nekad i neistinitom svjetlu, naš hologram nas ne može u potpunosti zamijeniti. I tako mi živimo u potpunoj informatizaciji našeg bića koje pluta i gužva se u tom mnoštvu piksela koje nam svakodnevno lutaju pred očima dok zaneseno buljimo u ekran...

Taj Internet je zaista postao veliko oko Velikog Brata koje nas prati, htjeli vi to ili ne. A mali fejsić, kao njegov vjerni pomagač, svaki dan regrutira nove žrtve i svoj izvještaj uredno podnosi svom šefu. Htjeli ste informatičko doba, evo vam ga. Ona stara izreka da trebaš paziti što zaželiš jer bi ti se moglo i ostvariti, još jednom se pokazala itekako istinitom.

Zato pazite što želite, pazite što radite jer htjeli vi to ili ne, sve oko vas nije crno - bijeli svijet, već naš mali fejs u boji...