Đirada po Zadru neponovljivo je iskustvo

Kako se Praznik rada tradicionalno slavi neradom, a mnogi ga vole provesti u prirodi, pentranjem, raftingom ili uz gradele, tako se i nas nekoliko odlučilo ove godine uputiti na pakleni dio južnog Velebita.

Negdi oko sedam-osam uri pridvečer padne mi na pamet: triba se opskrbiti vodom, energetskim pločicama, multivitaminskim bombonima... Pa se uputim u najbliži trgovački centar.

Kad eto ti na, imam što i viditi!

Jel to stiže Božić ili Sudnji dan?

Sve sami kampanjci! Sumanuto surfaju policama, pune kolica, tresu se zbog nestašice grill-kobasica. Gomila nervozno čeka da se ispeče friški kruh. Odjel pive poharan. To ti je kriza, nego što.

Srića moja, od petnaest blagajni, radi pet. Bolje je maknuti se odande što prije. To je veliko zatvoreno misto krcato ljudi, a danas tribaš izbjegavati takva okupljališta u širokom luku. Imunitet mi je duboko ispod nule, još da me strefi svinjska gripa!

Ko zna, i ovi turisti što su počeli šetuckati po Kalelargi, odakle su došli i nose li i oni kakve opake klice? Kašljucaju, sline, hodaju uz pomoć hodalica i štapova, sve sama gerijatrija.

Za razliku od naših penzića, stranci prije smrti šire svoje vidike i putuju. I bolje im je da dođu vamo što prije, jer kako kaže ekipa s Yahoo travela, Dalmacija bi za pedesetak godina mogla nestati.

A bojažljivi su ti jadni turisti. Razumin ih potpuno. Ne bi ni meni bilo lipo uploviti u luku, pa đirati po gradiću koji je oblipljen kojekakvim plakatima. Sve neke sumnjive face, nasmijane ka Cheshirska mačka, u odijelima. Pa onda crno-bile fotografije ružnjikavog tipa, s velikim upitnikom. Ka tjeralica za banditom Divljeg zapada.

Neko bi im tribao objasniti o čemu se tu zapravo radi. To su posteri predizborne kampanje, Bog blagoslovio Photoshop! A tjeralice su izdali studenti, u potrazi za svojim omiljenim ministrom obrazovanja.

Đirada po Zadru neponovljivo je iskustvo. Mi smo tako napredni, bolji smo od metropole. Oni imaju subotnju špicu, a kod nas je špica svaki dan.

Nemaju turisti mista od nas, kad okupiramo kafiće u dugotrajnom ispijanju kavica. Moraju razgledavati crkve i drevne ostatke, tili-ne tili. A napokon imamo i 2574 metara četvornih veliku zelenu kutiju, Muzej antičkog stakla.

I večernja šetnja je strava. Kreneš od Pozdrava pa sve do Foše, koja odnedavno svitli ka Betlehem.

Možeš kružiti po gradu uzduž i poprijeko. Najbolje je ići pjehe, jer naći parking je nemoguća misija. To je zdravo, nabijaš kondiciju i trošiš kalorije.

A lito samo što nije..!