Ostalo / Kolumne

Iz Ivaninog kantuna

Gdje je nestao čovjek?

Gdje je nestao čovjek?

Na vrhu ima mjesta samo za jednoga. Tako funkcionira ovo naše društvo. To je ono što nam djeca spoznaju jako rano. Valjda već u vrtićkoj dobi. Kasnije to osjete i na vlastitoj koži. Samo ako si najbolji u nečemu onda ćeš uspjeti i biti na vrhu. Vrhu čega? Piramide valjda. Iliti piramidalnog oblika funkcioniranja. Jedan stoji u onoj špici, u onom vrhu i još se taj vrh simbolično diže i dalje. I dalje prema nebu, zvijezdama... Ma moš' mislit'!

On je sam, ljudi moji, u tom vrhu i nalazi se, ako do sada niste primijetili, u jako skučenom prostoru. Valjda zato nema mjesta za više ljudi. Prostor je preskučen jer smo ga mi takvim napravili. Ili je piramida kriva!!? Nije ni bitno. Bitno je da taj isti čovjek ne smije biti klaustrofobičan i ne smije se bojati visine. Inače ne može biti na vrhu. I mora imati opremu koja će mu osigurati prisilno spuštanje. Za nedajbože!

Ako se ovi ispod njega slučajno pobune pa požele svratiti u njegovo carstvo. Onda će se neklaustrofobičar i nebojatelj visine lijepo spustiti i odnjedriti u nepoznatom smjeru. Zbog količine otuđenih stvari (čitaj: love) ne može se spustiti padobranom niti balonom jer bi od težine prasnuo na zemlju. Pa će koristiti opremu za penjanje, odnosno, u njegovom slučaju, za spuštanje. Polako i sigurno. Tako će, ako je usput ukrao i koju vrijednu vazu ili nešto murano stakla moći to sigurno prizemljiti.

Vjerojatno ste primjetili i da u tako složenoj piramidi nema stepenica niti lifta. To je zato, jer svatko tko se spušta s vrha ne bi živ došao do zemlje kada bi ga počeli hvatati ovi ispod, pa ovi ispod, pa pogotovo ovi na samom dnu piramide. Ne bi on više, nakon toga, poželio u svoj skučen prostor. I zato se spušta s vanjske strane, kako ga nitko ne bi vidio, jer samo tako može živ prebjeći u drugu zemlju. Jer sigurno ima dvojno državljanstvo.

To je ovdje jako popularno. Ako i nije imao nikakve veze sa tom drugom mu domovinom, tijekom boravka u skučenom prostoru, i pomnog proučavanja literature, odjednom je otkrio svoje korjene. Pa je čovjek, od silne ganutosti, zaplakao. I poželio se, na bilo kakav način, povezati sa svojim precima. Jer, njegov djed iz petog koljena, je eto, boravio na toj grudi, oženio baku i sa njom imao devetero djece. I on je jedan od jednog od njih. Od silne nostalgije, i nakon brojnih naricanja, čovjeku su dali i to drugo državljanstvo.

Pa neće valjda dopustiti da padne u duboku depresiju zbog koje više neće biti u stanju nadzirati sve te ljude ispod sebe. Sve propada bez njega. On je taj koji omogućava da sve funkcionira. Bez njega bi ljudi bili izgubljene ovce koje bi samo blejale. Ovako bleje i znaju put do tora. Čovjek drži do svoje odgovornosti. To je naučio u školi. Jer, kada njega opisujete koristite isključivo superlative. Ne možete se prepustiti pozitivu samo kada ga gledate kako predano radi.

Kako je mudar. Kako mudro zbori. Pa nakon njegovih govora morate pohrliti po rječnih stranih riječi kako bi provjerili što je taj umnik htio reći. Otvorio vam je oči. Vi ste bez njega kao dijete bez majke, kao poljoprivrednik bez vode, kao slikar bez kista. Bespomoćni. Pa kada, jedne hladne noći, i pobjegne, doći će drugi koji će vam raditi o glavi. A vi ćete raditi o glavi onog ispod vas. A on, onom ispod njega. I tako do dna. Do dna nas dovela i ova naša piramida.

A ljudi su naivni i brzo zaboravljaju kako je dotični neklaustrofobičar i nebojatelj visina pobjegao u drugu mu, sada najdražu, (opet superlativ) domovinu. Pa će, na sljedećim izborima, glasati za njegovog klona. Koji će, na svom glasačkom listiću, ispod imena i prezimena, navesti kako se ne boji visine i kako nije klaustrofobičan. U prilogu će se nalaziti i liječnička potvrda. Kao hobi će mu biti navedeno penjanje. U službi „ispušnog ventila". Jer čovjek radi jako stresan posao. I tako će se, dotični, popeti nevidljivim stepenicama u vrh piramide. Nećete ga vidjeti niti kad se penje, a pogotovo kada silazi. Zbog razloga koje sam već navela. Samo ćete osjetiti kako vam radi o glavi.

Mislite li da je vrijeme da piramidalno razmišljanje zamjenimo plošnim? Plošnom slagalicom. Znate to, to smo isto učili u školi. Na krivom satu, ali smo učili. Kada ste dio plošne slagalice, onda ne možete biti višak, ne može vam nitko raditi o glavi, jer nikoga nema iznad niti ispod vas, svi jednako pridonose rastu i razvoju i svi su jednako vrijedni.

U stvari, čovjek kao čovjek je u centru. To nam treba za napredak. Čovjek. Tu je negdje, treba ga svijećom tražiti, ali kada ga nađemo moći ćemo negdje stići. Ja sam već krenula. Uzela sam svijeću i sa Goranom Bareom tražim i pitam se: gdje je nestao čovjek?


Reci što misliš!