Vožnju Zadrom uvelike otežavaju postavljeni rotori. Jer, treba znati kako voziti po rotoru. Tko ima prednost? A ne, kao prijatelj mog muža, skrenuti na rotoru u lijevu stranu. Jer, zašto raditi cijeli krug?

Pa da, mislim si ja. Čemu trošiti benzin, treba skratiti put. Stanovnicima malih gradova u prometu problem stvaraju dvije trake, rotori, bočno parkiranje, ali da tako sporo netko može voziti, to sam doživjela samo ovdje u Zadru. Ovdje vrijede neka sasvim druga pravila. Ljudi su stvorili svoja.

Ovdje ljudi voze ispod ograničenja. Netko će sad pomisliti, pa dobro, ima manje nesreća. Baš suprotno. Nesreća ima jednako ili čak i više upravo zbog neodlučnosti u vožnji, vožnji napamet, ne gledanja znakova i prestrojavanja koja se ovdje odvijaju kao na divljem zapadu...da, u većini slučajeva i dvije trake služe za skretanje...i da, nemojte slučajno ubrzati kod skretanja ulijevo, semafor traje dovoljno dugo da prođete samo vi, ali ne i netko iza vas.

Dodatni problem tijekom ljeta stvaraju stranci. Kada se oni ovdje uključe u promet koji je ionako spor, onda nastaje pravi prometni kolaps. Ne zna se više tko pije, a tko plaća. Zadrani voze sporo, stranci se „muvaju" jer traže nešto, ne znaju u kojem smjeru bi trebali ići, traže parking i eto ti prave zagrebačke špice u jeku sezone na Jadranu. Kao da si se odjednom našao u Savskoj ili Vukovarskoj u vrijeme špice. A od tamo si pobjegao i pun nade došao na odmor. A i prije nego si se spustio s autoceste, živce su ti već istrenirali prije tunela. I Kapele i Roka.

Ušavši u Zadar, trening se nastavlja. Pa ti je prvi dan godišnjeg kao jutarnji odlazak na posao. Tek si došao, a već si u stresu. Dođe ti da ostaviš auto nasred ceste i odeš u prvu birtiju, lijepo popiješ koji pivicu, a žena i djeca nek se odu kupati. Mogu i na rivu kaj se tebe tiče, jer, evo more je tu. Ne treba se dalje probijati kroz ovaj kaos. Nije ni čudo što su znanstvenici ustvrdili da ljudima treba minimalno mjesec dana godišnjeg odmora. Pa tjedan dana se oporavljaju od prijeđenog puta! A tijelo se počinje opuštati tek drugi tjedan.

No, naši vozači i vozačice nisu opušteni. Naprotiv. Jer, ulaskom u Zagreb, ulaze u stres. Rekla bih čak, bez pretjerivanja, u predinfarktno stanje. Zato je važno imati zdravo srce. Jer, ako nisi dovoljno brz, ne piše ti se dobro. Nisi im dorastao. Tamo su brzina i ažurnost na cijeni. I psovanje po potrebi. Truba je obavezan i jako važan dodatak vožnji. Kao i palica. Za svaki slučaj.

Ako te netko iznervira jer nije krenuo na žuto, a tebi se žuri. Tamo je divlji zapad drugog sadržaja. Na pješačkim prijelazima se trude proći prije pješaka. Ili mu trube da požuri i ne vuče se preko zebre. U Zadru stanu dok pješak još nije ni odlučio prijeći cestu. To ja zovem kulturom. Važno je stati. I razmisliti. I lagano krenuti.

Općenito gledajući, kultura vožnje je jedan zaseban predmet kojeg bi trebalo uvesti u auto škole, a i strance upozoriti na županijske različitosti u vožnji. Kako bi doživjeli što manje neugodnosti i stresa. Palica u Zagrebu, debeli živci u Zadru. Ljudi, općenito, imaju sve manji prag tolerancije, a u prometu odlučuju sekunde stoga je to izuzetno važno.

Neki, kada sjednu za volan se pretvore u drugu osobu. Ako su privatno mirne osobe nesklone agresiji, za volanom se pretvaraju u živčanog vozača do neprepoznatljivosti. Polako i sigurno, ljudi. I prilagodite vožnju uvjetima na cesti. I prilagodite se ostalim sudionicima u prometu. Niste sami. I vježbajte toleranciju. Trebat će vam za vožnju Zadrom. I vježbajte brzinu. Trebat će vam za vožnju metropolom.