Osim prvih proljetnih zraka sunca, probudio nas je, točnije, digao na noge, i novi zakon o zabrani pušenja. Bune se ugostitelji, gosti, sindikat i svi na čijim će se nejakim leđima on „prelomiti". Posljedice će tek doći na naplatu sa prvim jesenskim kišama. O tome se trenutačno najviše priča na prepunim terasama gdje mnogi uživaju u društvu svojih cigareta.

Smatram da je time ugroženo temeljno pravo čovjeka o osobnom odabiru. I pušači i nepušači su mogli birati gdje će i da li će negdje ići. Taj je zakon, po meni, bio potreban jedino u restoranima, gdje se, uz piće, poslužuje i hrana.

No, donijet će on i nešto posve drugo. Nešto za što već postoji pojam kojeg su, kako saznajem iz dostupne mi literature, skovali Njujorčani. Jeste čuli za smirting? Ako niste, zamislite se u sljedećoj situaciji; izašli ste vanka s ekipom usprkos kiši koja pada ko iz kabla, i sjeli u omiljeni kafić. Za susjednim stolom primjećujete omanje društvance. Kako vrijeme odmiče, vi sve više gledate u smjeru tog društvanca udaljenog tek nekoliko stolova od vas. Razlog tome je djevojka koja vam zaokuplja trenutno sva vaša osjetila pa i ne znate o čemu razgovara vaša ekipa. Razmišljate samo, kako doći do nje. Ali, udaljenost koju morate prijeći- svoje prijatelje, pa onda i njene, u vama stvara nervozu.

I zato tražite izlaz. Pipate džepove hlača u potrazi za spasonosnom kutijom cigareta. Usprkos vanjskoj vremenskoj nepogodi, odlučujete otići zapaliti cigaretu iako trenutačno ne znate kako ćete, pobogu, istovremeno držati kišobran i upaljač. A i bura je baš danas odlučila puhati! I dok nervozno izlazite iz kafića, pogledom je još jednom tražite. I ona kopa po svojoj ovećoj ženskoj torbi. Više nemate vremena, želja za cigaretom vas preplavljuje i vi izlazite. Dok pokušavate zapaliti cigaretu, u čemu vas uporno ometa bura, čujete nekoga iza leđa. Okrećete se, a na vratima stoji ona, isto nervozna, sa pljugom u ustima. „Čuj, oprosti, imaš vatre možda?", „da vatre", pomisliš u sebi, „imam cijeli kamin ako ti treba!". „Izvoli". „Hvala ti". „Gle na što smo mi pušači spali, ko građani drugog reda, stojimo tu isprid vrata i trujemo se!". Btw. ja sam Iva. „Drago mi je, Mate". I led je probijen! Zakon ti je došao ko naručen. Razmišljaš kako on, u stvari, i nije tako loš. Da, hm, nitko vam ne garantira onu „....i živjeli su sretno do kraja života....", ali vam garantiraju stajanje ispod kišobrana, tende, nadstrešnice i sve to u hladnim zimskim noćima. Sad vam se sve to i ne čini tako lošim. Jer, možda upoznate nekoga tko dijeli vaše sklonosti.

Dok uvlačite posljednji dim cigarete, sa Ivom već ćakulate „ka da ste odrasli u istoj kali". A po završetku tog malog obreda zvanog čik pauza, vaš je mobitel bogatiji za još jedan broj, a vaš rokovnik za još jednu unaprijed dogovorenu kavu. Negdje ispod kišobrana, naravno. Po mogućnosti što manjeg kako bi joj bili blizu. Ako joj zatreba. Upaljač.

Ulazite natrag u kafić i nastavljate veselu ćakulu sa ekipom. I pitate se, ma što se to odigralo u ovih pet minuta. Evo, to ti je smirting!!! Smoking (pušenje) + flirting (flertovanje)!

Odjednom vam više ni gosp. Milinović nije odbojan. Jer, upravo ste otkrili kako zbližava ljude istih interesa. Čudno je to kamo vas jedna čik pauza može odvesti! U potpuno nepoznatom smjeru. Pa možda taj put od samca do para i nije tako dug!? Ponekad je dovoljno samo zapaliti cigaretu. Ili ostati bez upaljača. Da bi zapjevali: „Kišobran za dvoje!"