Na poslu smo, kao i u životu, izloženi raznim nepravdama na koje (u većini slučajeva) ne možemo utjecati. One nas ojačaju ili nam, pak, ostave ožiljke. Zavisno od toga na koje se načine borimo protiv nepravde.

Kada razmišljamo o nepravdi prvo pitanje koje si postavljamo jest, zašto je baš nas pogodila, zašto smo joj upravo mi izloženi i što od toga svega dobivamo? Što moramo naučiti, ako smo, npr. žrtve mobbinga? Mislim da je za početak dovoljno shvaćanje da niste sami, da se to događa i drugima i da je važno progovoriti o tome.

Bolje ćete se, u svakom slučaju, osjećati. Pouka je jasna: ono što vas ne ubije- ojača vas! A iz toga ćete izaći itekako snažniji, vjerujte! Puno snažniji nego što ste se uopće rodili ili bili na početku te nesretne nepravde. Druga važna stvar je pomirdba sa činjenicom kako na ovom svijetu pravdu ne morate tražiti. Ona je „rezervirana" za neke više istance. Za istance koje trenutno ljudsko djelovanje ne može pojmiti iz razloga što se ne nalazi na toj razvojnoj razini.

Upravo kada dođete do tih spoznaja, bit će vam puno lakše boriti se i uhvatiti ukoštac sa nepravdom. A onda je zgrabite, borite se poput lava, a ako i izgubite, nema veze. Na kraju će vam važno biti što ste sudjelovali i nešto poduzeli, a niste sjedili skršenih ruku i samosažaljevali se. Tim ćete činom dokazati sami sebi da ste borac, da ste jaki, da imate neslomljiv karakter, zapravo, da imate nešto što vaš zlostavljač ili činitelj nepravde nema i što bi rado posjedovao. Upravo se u tome krije vaša pobjeda!!

I onda ćete početi čak sažaljevati osobu koja vam nanosi nepravdu. Jer, eto, ta je osoba slabić koji se nije uspio realizirati u svim segmentima života, pa svoj bijes, nezadovoljstvo i frustraciju usmjeruje prema vama. Kako je to u stvari tužno.... vjerujte, zlostavljači su, u stvari, sitne duše koje (za razliku od mrtvih) lutaju ovim svijetu u kojem se ne snalaze... u tom nesnalaženju, vi im se (sasvim slučajno) nađete na putu... i onda - šok!! U vašem karakteru oni uočavaju čvrstoću, organiziranost, realnost i sve ono što oni nemaju, jer su bezkarakterni!!!

Tada dolazi tortura, nakon koje (ponovno iz nemoći) zlostavljač uzima jedino oružje koje posjeduje, a to je moć. U tom trenutku nastupa nepravda. Jer, on nema pravo, ali ima moć.... Ali, i ta moć nije njegova. Tu moć mu daje njegova trenutna pozicija. Što znači da će i nju jednom izgubiti. A onda će biti poput puža golača. Sam, necijenjen sa specifičnim mirisom truleži koja će se širiti oko njega i odbijati i ono malo ljudi koje je okupio oko sebe.

Eto, upravo u navedenom možete tražiti svoju satisfakciju i zemaljsku pravdu. To znači „izdići se iznad situacije" i prihvatiti stvari onakvima kakve one jesu. To znači, po meni, postupiti na ispravan način. Ono što nikako ne bih savjetovala je put osvete. Vjerujte, time se izjednačujete sa osobom koja u vašem svijetu kvalitete ne postoji. Osim toga, ne želite valjda sebe zatrovati. Svoj početni bijes i ljutnju usmjerite ka ostvarivanju vaših želja.

Jer, vjerujte, kada se izdvojite iz okoline koja vam čini nepravdu shvatit ćete što znači biti slobodan i kako su vam, zapravo, učinili uslugu. Pomogli su vam da shvatite koliko vrijedite, koliko ste bolji od njih i koliko ste jaki!!

Nadam se da ćete se složiti sa mnom da je to što su vam dali neprocjenjivo, nasuprot toga što su vam oduzeli... ako su vam uopće nešto i oduzeli, a trenutno se ni toga ne možete sjetiti.... jer ste na dobitku.... jer ste slobodni.... jer ste sretni.... ispričajte svoju priču i uvjeriti ćete se da su te osobe odavno u društvu „obilježene" kao one koje treba izbjegavati.... jer, dobar glas daleko se čuje, ali loš glas još i dalje!!!