Pozivati se u aktualnim vremenima na bilo kakva sjećanja, nažalost, vrlo je „zahtjevan" posao, a ne zapasti u političke ili stranačke zamke, bez obzira je li riječ o pojedincima, grupama ili cijelim zajednicama. Postoje pojedinačne i kolektivne amnezije, no jedna od dugoročno najubojitijih jest „media amnezis", zarazna bolest zaborava od kojih pati većina medija, od elektroničkih do tiskanih.

Takva bolest sama po sebi i ne bi bila posebno strašna da nije - zarazna. Bolest je gotovo pandemijska, no u većini razvijenih zemalja liječi se specifičnim karantenama i lokaliziranim akcijama, no u Hrvatskoj je već duboko zahvatila sve „mainstream" medije, sve glavne struje, posebno tiskanih „domaćih" medija koji se ionako dijele na proizvode dvaju stranih medijskih kuća.

Kratka sjećanja medija ovise - kao i u svijetu - podosta o publici, čitateljima, slušateljima i gledateljima, onom što se vani zove javnost i javno mnijenje, a kod nas se uglavnom ne zove i ne poziva, jer ga praktički i nema...Interesi zaboravnih „velikih i glavnih" medija već su odavno pod utjecajem oglašivača i uglednih kompanija poznatog i nepoznatog sjedišta, no interesi hrvatske javnosti vrlo su zakučasti, u slučaju svinjske gripe i epidemije-koja-to-zapravo-nije, potpuno neprepoznatljivi.

Poput domorodaca u tek otkrivenoj džungli, domaća se javnost lagano budi iz teškog sna u kojem nije bilo ni krize ni recesije, a onda su nam spin-doktori svih boja (poovo) doveli smrtonosnu i razarajuću svinjsku gripu, radi kojeg se odmah naručilo cjepiva gotovo koliko je i hrvatskih birača. Znači, više nego je stanovnika.

Stoga bi mogli biti i sretni da iz ruba svjetske džungle ne dopiru sve glasniji povici o kontraindikacijama i nuspojavama cjepiva kojeg su svjetske farmaceutske kompanije pustile u optjecaj možda kao i samu gripu, no to (zasad) i nije toliko važno.

Važnije je koliko vjerujemo domaćim medijima, ne samo u ovom slučaju, prepoznajemo li njihovu manipulaciju koja proizlazi ne samo iz neznanja i neprofesionalnosti, već i umiljavanja moćnim multinacionalnim tvrtkama. Koliko u stvari koristimo svoje osnovno ljudsko, građansko, ako hoćete i kapitalističko, pravo da budemo informirani. Da prije svega ne budemo (bijedno) prevareni.

Jesmo li doista spremno ušli u medijsku igru brojenja mrtvih od gripe, u što ulaze i navodni slučajevi, pa i oni koje mediji proglašavaju bolesnim i prije laboratorijske potvrde? Jesu li medijski moguli toliko moćni da ne možemo aktivirati ni obični vlastiti razum i logiku kada i ministar zdravstva može izbaciti savjet kako se protiv gripe najbolje zavući u saunu (!?) Je li prosvjed protiv takvog (ili takvih) ministara pobuna protiv neke stranke, države i nacionalne sigurnosti, ili bi to mogao biti prosvjed javnosti ne kao „zbunjenog stada" (W.Lippman) već onih koji ne žele biti prevareni. Neka bude možda samo prosvjed zabrinutih roditelja koji žele prije cijepljenja ove ili one vrste na svojoj djeci znati nešto više od ispraznih stranačkih izjava ili otvaranja usta glasnogovornika ispred malih ekrana.

Buljimo li (pre)više u novinske stupce i male ekrane upijajući strah koji je „majka svih kontrola". Kako bi lakše dali svoj glas još jednom trošenju proračuna u kojem će se izgubiti i dodane provizije za usluge stranim „investitorima" u naše zdravlje? Ako već ne brinemo za sebe, brinemo li se za neke buduće generacije u kojoj će i našoj djeci ljudi sličnih mentalnih sklopova objašnjavati „vrli novi svijet" nužnih lijekova i vitamina u koje će, tada normalno upasti i neka „blagotvorna stimulirajuća supstanca" kako mediji sve češće tepaju drogama.

Znate li možda za knjige i studije poput one KevinTrudeau-a Prirodni lijekovi za koje „oni" ne žele da vi znate? Jeste li možda željeli pročitati knjigu Lijekovi ili priča o obmani zagrebačke internistice Lidije Gajski koja na temelju kliničkog iskustva i istraživanja razmatra komercijalizaciju medicinske znanosti, instrumentalizaciju medija, proizvodnju novih patoloških stanja i slično. Ovu knjigu nećete dobiti  popustom uz vaše omiljene novine, već je ipak potražiti sami. Kao što i sami morate odlučiti hoćete li biti izvarani ili ne, učiniti i nešto za svoje zdravlje, i ne vjerovati odmah medijskim „istraživanjima".

Na koncu, pitanje koje visi s početka teksta : sjećate li se (medijske) hajke i bure oko ptičje gripe? Možda ste i vi hrlili u apoteke i kupovali Tamiflu, bezvrijedan za liječenje, ali široke svjetske preporuke od tvrtke „koja zna" i gdje je jedan od glavnih dioničara i kreator više svjetskih ratova u borbi za svjetle puteve profita i protiv „sila mraka".

Uvijek se možete orwelovski utješiti da baš zbog gutanja Tamiflua niste dobili gripu, a da ćete biti imuni kada se ona jednom vrati u medije. Za svaki slučaj.