"Htjela bi prije nego umrem unuke u naručaj primiti"

Ako ste negdje u mojim godinama a niste oženjeni/udani ili u trajnoj vezi koja ima velike šanse da se na taj način nastavi sigurno ste na sebe navukli brigu starijih članova obitelji, mahom baka, ujni, kuma, strina i sl.

Prije nego krenemo treba znati da čuvare obiteljskog stabla treba razumjeti jer su su odrasli u društvu u kojem se o udaji počelo razmišljati puno prije dvadesetih, a neudate tridesetogodišnjakinje su redovito imale svoj apartman na tavanu obiteljske kuće.

Proces počne u ranim dvadesetim, no prvo sporadično jer tad još računaju da ima vremena, ali kad jednom prođete dvadeset i petu nema obiteljskog ručka koji ne završi komentarom ili pitanjem vezanim uz vašu nemogućnost ili nevoljkost produženja obiteljske lozu.

Ti razgovori obično počinju nabrajanjem svijetlih primjera vaših rođaka ili prijatelja koji ne samo da su u braku nego već imaju i djecu, „Josin mali će na jesen već u školu, znaš?".

I sad kako da ti njoj objasniš da je Josin mali nastao na novogodišnjem tulumu kao rezultat prvog seksualnog iskustva tada maloljetnih Jose i gospođe, kojeg se, uzgred rečeno, ni jedno ni drugo ne sjećaju.

Ako se preko svijetlih primjera ne date navući na raspravu onda je na redu pitanje "A što je s X?", s tim da X označava curu s kojom ste bili prije više godina i koju ste mladalački naivno upoznali s obitelji.

Ako odgovorite da se udala dobijete jedan od onih "što si ti budalo čekao" pogleda, a ako je pak cura još slobodna neizbježno je pitanje "A što je njoj falilo?". Budući da za stolom ne želite objašnjavati koncept "široko je polje" s naglaskom na "samo jednom se živi", najpametnije je odgovoriti da je bila slaba karaktera i neznabožac. To ih obično uvjeri u ispravnost vašeg prekida s X.

Često oružje u arsenalu obiteljskih bračnih savjetnika je čuvena "htjela bi prije nego umrem unuke u naručaj primiti", naročito djelotvorna ako ste jedino dijete.

Jedan moj prijatelj, inače osvjedočeni ljubitelj žena, je iziritiran takvim napadima na njegovo samaštvo na obiteljskom ručku usred juhe objavio da je homoseksualac. Što je najgore njegova strina je na to pobjedonosno izjavila "jesan li van ja rekla!".

 

Osim kritike, od obitelji uvijek dobijete i još manje željenu pomoć. U krugu starijih ljudi postoji polutajno društvo koje ima isti problem, vas i vama slične, a budući da se radi o problemima oba spola zar nije logično da se pokušaju međusobno poništiti?

Sjediš na kauču i gledaš žensku odbojku kad najednom u vašem pravcu doleti fino upakirana bračna ponuda.

„Znaš, bila je kuma Biserka na kavi. Sjećaš se ti njene Lidije, igrali ste se zajedno skrivača kada bi oni došli kod nas? Ona ti se još nije udala, a djevojka je ko' bombon, pravo krasna..."

Ono što predlagateljica ne zna je da se vi niste igrali skrivača već ste se stvarno pokušavali sakriti od Lidije. Osim toga treba znati da je njoj Lidija zaista krasna, ali i to da su joj kriteriji formirani u doba kada je bilo poželjno da žena može ko'od šale na leđa natovariti vreću maslina i izdržati povremena razdoblja gladi.

Sve dosad nabrojano je lako izbjeći ili odgoditi ako imate jokera u obliku sredovječnog rođaka ili prijatelja koji je „u starosti" pronašao ljubav i oženio se.

Ukoliko nemate, ne preostaje vam drugo nego nazvati eskort agenciju i zatražiti aranžman „obiteljski ručak + upoznavanje s rodbinom" koji garantira nekoliko mjeseci mira. Ako se odlučite na takvo radikalno rješenje pazite da ista agencija dosad nije radila u vašem susjedstvu kako ne biste sebi i susjedu neženji natovarili plaćeni ljubavni trokut za vrat.

Ako ni to ne uspije, uvijek možete pokušati naći curu...