Koliko ste puta samo pomislili: da su mene pitali, ja bi to tako i tako. Da sam ja netko, ne bi to izgledalo tako i tako. Evo ja prva. Mali milijun puta. Što biste prvo promijenili? Dajte, nemojte biti sebični. 

Moje i vaše male, prljave želje možemo ostaviti po strani. Što biste promijenili na ovom velikom svijetu? Kome biste se prošetali mislima i šapnuli rješenje svih problema? Ljudi su po prirodi zlovoljni i nikad zadovoljni. Eto, da imate priliku jedan dan upravljati svime čime se upravljati da i ne da.

Biste li se vodili po moralnim načelima? Biste li kao dobra vila s čarobnim štapićem izbrisali sve loše i učinili samo dobre stvari. Ili biste ipak onako ljudski, sebi nešto priskrbili. Možemo početi od Grada. Živimo u prekrasnom gradu koje se razvija na sve strane. Sveučilišni grad, dapače. Sveučilišni grad sa samo stotinjak soba u studentskom domu. Helou?

Ulažite malo u znanje i standard, kad su vam već puna usta takvih rečenica. Turistički grad s prekrasnom rivom i kažu jednim od najljepših zalazaka sunca. Nije baš cijenjen među domaćim ljudima. Znate kako Grad izgleda kad navale turisti? Malo organizacije, više parkirnih mjesta i puno dobre volje. Ljudi, imamo javnu garažu koja zjapi prazna. Samo zato jer je nam teško napraviti dva koraka više.

Tijekom turističke sezone produžiti radno vrijeme ugostiteljskih objekata. (app., postaviti štekate duž rive i naplaćivati turistima makijato 12 kuna). Svaki dan nabijati na nos turistima da MI živimo ovdje, a oni si naši, uvijek dobrodošli, gosti. Malo pozitivne diskriminacije - jeftinije usluge domaćim ljudima. Što? Pa mi živimo ovdje, nismo mi krivi što ovi nabiju cijene pa makijato na Kalelargi košta 12 kuna. Idemo dalje.

Napokon izvući te novčiće iz stisnutog gradskog proračuna i otvoriti Centar za mladež. Što bi tamo trebalo biti? Ukratko, sve. Mogućnosti, mladi žele mogućnosti kojima bi ispunili slobodno vrijeme, a da ne vise po kafićima. Gradskoj knjižnici dignuti spomenik za sve što je napravila u cilju pružanja utočišta svima gladnima znanja. Uvući se Zmagi u mozak i postaviti prvu petorku da Zadar više ne izgubi. (Ok, realnost je druga strana medalje.)

Da sam ja netko, ulica Put Stanova ne bi izgledala kao podivljala Amazona svaki put kad padne kiša. Da se mene pita, Plovanija ne bi izgledala kao Venecija za kišnih dana. (Sustav odvodnje, polako ali sigurno prodire do svih gradskih naselja, iako ne brzinom kojom bi mi htjeli.)

Kao Betmen prozujati Gradom i popaliti svu vanjsku rasvjetu koja zna zaštekati. Posaditi sadnice stabala na svaki slobodni centimetar zemlje. Urediti dječja igrališta da ne liče samo na okupljališta narkomana i zgubidana. Znam, za sve navedeno treba novaca. A recesija i kriza? Draga Gradska uprava, Gradsko poglavarstvo, Županijsko poglavarstvo i svi vi koji držite te male trezore u svojim uredima, dajte malo bolje rasporedite te novčiće. Pa zato postojite, zar ne?

Pada mi na pamet nekoliko potpuno prozaičnih i altruističnih stvari. Kao svaka dobra missica poželjela bi mir u svijetu. Izbrisala bi svakoj Majci bore s lica. Izbrisala bolesti s lica zemlje, nahranila svako gladno dijete. Idealist? Jesam. Čitajući komentare i slušajući bilo grada, stiče se dojam da ljudi imaju ideja. Da ljudi žele da se njih pita. Pa evo, imate priliku. Da se mene pita, ja bi...