Erna je imala mali fotoaparat.

Olympusić. Baš je lipo ležao u ruci. Elegantno.Crne boje, jednostavan model, film na koji stane tridesetak fotografija.

 

Erna bi otprilike odredila: desetak slika u rujnu, kada malena slavi rođendan. Puhanje svićica na torti. Poziranje prid vratima u hodniku, tamo di je najbolje osvjetljenje i jednobojna pozadina. Jedna slika s mamom, jedna s bakom, a jedna sa sekom. Ostatak - malena, prijateljice, Barbike, imitacija Tajči.

E, onda dolaze blagdani - desetak slika opalit će na Badnjak. Malena uz okićeni bor, svake godine dodiruje uvik istu kuglicu. Nekoliko fotografija krcatog stola, lica masna i rumena, čaše u zraku. Božićno jutro, pohod na jaslice. Novogodišnje slavlje, uglavnom u obiteljskom krugu.

Zatišje - možda još poneka fotografija šetnje Borikom, kada u prvom misecu ugrije zubato sunce, pa prehlađena malena pozira uz more, s kapom i debelim šalom priko nosa. Dite je osjetljivo na mamu.

Desetak fotografija u veljači - malena se sprema u maškare. Dogovorila se s prijateljicama. Idu na školski maskenbal. Erna s ponosom namješta aparat, ne bi li što lipše uvatila vješticu, vampiricu, Crvenkapicu i ciganku.

A onda razvijanje! Ajme, gušta! Ko zna kako su sve te slike ispale? Žena u foto-studiju je rekla da dođu po njih sutra. Gužva je, imaju posla. Ko će dočekati? Malena želi album. Erna odabire jedan lipi, veliki, s uzorkom suhog lišća i samoljepljivim stranicama.

Petnaest godina kasnije

Malena bulji u ekran. Gricka nokat na palcu. Živcira se - prebacuje slike s mobitela na laptop, i stalno joj izbacuje nekakav 'error'. Poludit će. Ne valja joj USB kabel. Erna joj je uvalila svoj mob, da joj spremi slike đira po Biogradu. Još nije lipo posložila u folder 'Mamine slike'. Uvik kaže 'Sutra ću...' pa na kraju u mapi završe svakave fotke, i dobre i nikakve. Ionako ih neće razvijati. Možda stavi neku na Facebook.

Pošalje sve k vragu i otvara ormar. Večeras ide s ekipicom na koncert. Obući će onu novu majicu i suknju. Premijerno prošetati nove čarape. Padat će kiša, ali nema veze. Kosa će joj se još bolje razdivljati.

Klub puca po šavovima.

Erna joj šalje SMS: 'zaključaj kad se vratiš doma'.

Bend započinje svirku i ekipica se nagurava sve bliže pozornici. Reflektori minjaju boju kluba iz krvavo-crvene u modru.

Klik! Klik! Klik!

U prvom redu je roj fotografa. Bore se za što lipšu fotku, unose se pjevaču u krilo, a ženama u dekolte.

Triba zabilježiti ovako dobru atmosferu!

Nemilosrdno škljocaju, blicevi pulsiraju u ritmu basa. Pjevač je oslipija, a gitarist je blizu napada epilepsije.

Nakon tri pisme, digitalcima još uvik nije dosta. I dalje klikaju. Čini se ka da ih je sve više, a tu je i kamerman s povećom aparaturom.

Malenoj to ide na živce. Ne može se prepustiti glazbi u miru. Blicevi smetaju i pjevaču, koji moli fotografe da prestanu. Jedan dio se povlači.

Sutradan malena pregledava fotogaleriju na netu. Na jednoj slici vidi sebe. Nos joj je nekako čudan, a i čelo joj se sjaji. Katastrofa.

Prijatelj joj šalje mail s fotkama od sinoć. Slikavali su se dok god nisu ispali kako Bog zapovida. To je tako kad imaš digitalnu zvjerku. Nisu loše. Neće ih razvijati, ali mogla bi koju staviti na Face. Točno zna koju. Onu di joj se oči lipo sjaje od pustih bliceva okolo.