Statistika je vrlo jasna, u zadnjih tridesetak godina u cijelom svijetu i vrlo važna. Pokazuje puno i dokazuje. Brojke je, naime, osobito teško osporiti, osim ako se ne radi o raznoraznim predizbornim anketama u političkim kampanjama. Matematika je matematika. Egzaktna znanost. Osim onim ljudima koji hoće račun „preko gostioničara".

I onda, evo činjeničnih podataka -  Šesta „Noć muzeja" održala se u petak od 18 sati do subotnjih 1 sat ujutro u 96 muzeja, galerija i kulturnih institucija u 35 gradova u Hrvatskoj. Muzeje i galerije obišlo je, procjenjuje se, oko 280.000 posjetitelja što je najviše otkad se održava ta manifestacija. Ljudi su čekali u redovima da uđu u bilo koji muzej! Naravno jer je ulazak bio besplatan! Da je ulazak naplaćivan i simboličnih 5 kuna u „Noći muzeja" vjerujem da se niti 50.000 tisuća ljudi ne bi u 23 sata u cijeloj državi, po poledici i snijegu ili buri, ne bi zaputio do muzeja.

No, ne treba zaboraviti da su svi muzeji kod nas i u svijetu jednostavno - svjedočanstvo povijesti i kulture. I onda to hrvatskim građanima uđe u uši samo onda kada je besplatan ulazak u bilo koji muzej, pa se tamo okupljaju. Nevjerojatno. Pa valjda bi bilo normalo da kao civilizirani narod obilazimo svoje muzeje uz obitelj ili prijatelje poslije nedjeljnog ručka ili za blagdane. Ali ne. To se ne može u Hrvatskoj dogoditi. Jasno je zašto. Jer su muzeji tada - zatvoreni!!!

Tijekom ljeta u nekim mjestima u Dalmaciji gosti - turisti ni u poslijepodnevnim satima ne mogu vidjeti ogromnu hrvatsku kulturnu baštinu jer su muzeji otvoreni od 18 sati. A, što će netko iz Rusije ili Nizozemske raditi od 13 do 18 sati u državi koja se diči turizmom kao glavnom gospodarskom granom? Valjda spavati. Pa nije nitko lud da svoj obilato naplaćeni godišnji odmor provede u krevetu. A, nema kuda, na žalost! U muzejima bi tada bio ugodan hlad, a mogao bi za više godina obnavljati svoja sjećanja na Hrvatsku uz fotografije sa raznim eksponatima. Ili, barem popiti neki hladan sok ili pivo u atriju muzeja.

Ne. Definitivno u Hrvatskoj toga nema.

Pa se onda vraćamo svake godine na „Noć muzeja" i mediji bruje koliko je ljudi obišlo bilo koji muzej u bilo kojem gradu. Umjesto da se postavi jednostavno pitanje: „Zašto građani i tijekom cijele godine u svojim i susjednim gradovima, tijekom vikenda, ne posjećuju muzeje?" Odgovor je, po skromnom mišljenju, vrlo jednostavan. Ulaznice za muzeje u svim hrvatskim gradovima su apsolutno preskupe! Mnoge bi obitelji radije provele subotu ili nedjelju popodne u muzeju nego gledali utakmicu Juventus -Inter na televiziji. U snimci. No, koja četveročlana obitelj u Hrvatskoj može tjedno izdvojiti 100 kuna za posjet muzeju!?

I došli smo do ključnog problema u cijelom članku. Menadžment u 95 posto hrvatskih muzeja dobiva plaću od lokalne uprave ili države. Baš ih briga hoće li eksponate vidjeti 50 ili 100 ljudi više tijekom tjedna. Plaća će ionako sjesti na tekući račun prvog datuma u mjesecu.

Tako to objektivno izgleda u hrvatskim muzejima. O drugim, organizacijskim brigama uprave, uglavnom, prepuštaju odluke tzv. vlasnicima. I nikad kraja. Ni čistih računa. Umjesto da i muzeji krenu raditi po tržišnim načelima i da u njima bude menadžment koji će konkurirati najsuvremenijim europskim standardima mi se „dičimo" s „Noći muzeja" i brojnim posjetiteljima. A, narod je upravo velikim odazivom na otvorena vrata muzeja pokazao da zna što je umjetnost i koliko je poštuje. Još da mu menadžment koji upravlja kulturnim institucijama koje čuvaju starine dade priliku da sačuva 15 do 20 kuna za jedan obilazak, odnosno spusti cijenu ulaznice - bilo bi sjajno, i ljeti i zimi. Barem se građani ne bi u redovima smrzavali u „Noći muzeja", koju je pak netko izmislio da bi zaradio! Ovako ili onako.