Možda najčešće izgovarana rečenica na ovim područjima: makijato i čašu vode. Baš ta čaša vode često je kamen spoticanja između mene i konobarskog puka širem grada. Nikad ne dobijem čašu vode. Već me pomalo zabrinjava. Ali nije ni njima lako. Ne, ne.

Ljudi su nadasve naporna bića, sklona pretjerivanju i treniranju strogoće tamo gdje misle da mogu. Tko ni jednom u životu nije bio konobar pa makar preko ljetnih praznika, ne zna što zaista znači rad u uslužnoj djelatnosti.

Ugostiteljima je to dobro jer: A) jeftina radna snaga, B) jeftina radna snaga. Mladima koji se još školuju je to dobro jer: A) svaka kuna za ljetno lumpovanje je dobro došla, B) neopisivo je iskustvo rada u uslužnim djelatnostima koje djeluje pomalo edukativno (ništa poučnije nego kad ti Njemac tri puta vrati narudžbu jer gost je uvijek u pravu.)

Uvijek očekuju da govorite njihov jezik, pa makar to bio i mandarinski. Pokušate li na engleskom, nećete se baš usrećiti ako je vaš sugovornik Talijan. Naime, oni baš uvijek inzistiraju na svom prekrasnom jeziku čak i ako znaju bekniti rič-dvi na engleskom. Konobari su čudna bića, pomalo psihoterapeutski nastrojena. Kako sam to zaključila? Skloni su zadiranju u privatnost, na silu pokušavajući pomoći, pa makar vama i ne bilo do toga. Što tako lijepa dama radi sama?

Čeka da ju konobar počasti svojom upadicom. Međutim, ne podcjenjujte moć konobarskog uvjeravanja. Ma znate, nemamo više Karlovačke, može Žuja, ta vam je još bolja. A može. Dan drugi, kafić isti, konobar isti. Ma znate, nemamo više Žuje, može Karlovačka, ta vam je bolja. I tako skoro pa uvijek. Dok se ne naviknete da im je to zapravo posao, kao svaki drugi. Ponekad, kad je već 5 ujutro, kad ekipa polako odlazi, ali ne i mi, kad polusneno stojim naslonjena na šank nagovarajući ostatak da se napokon pokrenemo, ponekad se divim konobaru.

Koji još uvijek strpljivo pokušava objasniti pijanom klaunu da ne toči više ništa. Zašto, pita ovaj naivno. Zato jer si pijan k'o deva, znam da nemaš više para jer si mi prazan novčanik dao prije sat vremena, jer ćeš sutra ionako bljuvati po parketima, pa ću te poštedjeti te zadnje, takozvane putne, loze. Uuuuu, sretno ti bilo. Ponekad, kad sam slobodna ujutro i samo želim na miru popiti kafu u ladovini s ostatkom grada, pa mi konobar ne donese čašu vode iako sam naglasila da bi bilo dobro ako ne želi da padnem u nesvijest posrid kafića, ponekad mrzim konobara.

I nije mi najbolji prijatelj nego je kriv za sve. Većinom je to ipak suradnja na obostrano zadovoljstvo. Ta velika ljubav između konobara i klijenta s ove strane šanka teško je opisiva. Oni su gotovo mitska bića koja nas poje i hrane gotovo prešutno. Ulazak u kafić, klimanje, možda poluartikulirani urlik sličan pozdravu, dubljenje kauča. Jer su sad gotovo svi kafići postali i launđ barovi. Ekipa, ono vaše? Opet klimanje u znak odobravanja. I ne okreneš se, šalice i čaše napunile stol.

Posebno pogubno za vašu jetru (i gazdinu blagajnu), prijateljstvo je s konobarom. Obično to izgleda tako da svaka vaša narudžba dolazi dupla jer vam je konobar prijatelj, a kako odbiti prijatelja. Isto vrijedi i ako vam je gazda kafića prijatelj ili rod. Vi postanete pokusni kunići. Ma znaš, nabavija san neku rakiju od borovnice, aj ti provaj pa reci 'el valja šta. Nakon pola boce? Stari, ova će ti ići dobroooo... Potpuno sam zaboravila na konobarice. Nije zanemariva činjenica da će muški rod gravitirati kafiću gdje radi zgodna, vrckava konobarica.

Tamo mogu testirati svoje zavodničke sposobnosti i praviti se da im to zaista ide. Veliki plus tom istom kafiću je ako tamo radi i neki prijan iz osnovne s kojim nabace nogomet petkom, ako taj kafić ima sportske novine, veliki plazma ekran za gledanje bilo kojeg sporta svaki dan i daljinski koji radi iz prve, za praćenje kladionice, naravno. Savršeni kafić za žene? Hm, zar tako nešto postoji? Pristojno mjesto s velikim prozorima da se može gledati tko prolazi, a ne polumračna birtija u  podrumu.

Da za šankom ne radi neka tamo sisata plavuša. Da nema televizije u koji suprotni spol bulji. E da, uređen i čist WC. Nikako unisex, pa da na ulazu imate pogled na pisoar i mehaničara koji gađa isti. Eto. I konobara koji primijeti kad uđete. Nikad ne pretpostavljate da vas je vidio, to je za budale i naivce. Kao, skužio je. Ako nije došao do vas u roku od deset minuta pa makar bila tolika gužva da ni Supermen ne bi sve poslužio, nije vas skužio. I neće vas poslužiti dok god vi ne počnete bjesomučno mahati nogama i rukama pa makar cijeli kafić, pardon launđ bar, pomisli da ste pobjegli s Ugljana.

I tako sam zaključila da je konobar čovjekov najbolji prijatelji. I da s njima uvijek treba imati fer i korektne odnose, pa makar onakve kakvim se hvale Mesić i Kosorica ovih dana. I konobar je skoro uvijek spreman poslušati, možda nabaciti pokoji savjet iz bogatog iskustva šank-psihologa. Dok god stojite naslonjeni na šank uredno plaćajući runde, slušat će svaku vašu boljku.

Slušat će o djevojci koja vas ne primjećuje, miješajući vam koktele da zaboravite bar na kratko. Slušat će o kreditima, propalim vezama, preskupoj torbici, dosadnoj punici, mužu, podivljaloj svekrvi ili šogoru. Pa kako kaže Hladno pivo, ponekad poželim i ja biti s one strane šanka, pa da konobar bude je*** stranka...