Pratite li „najnovije modne trendove"? Šetate li u pomodnim poderanim trapericama „koje vas malo tiskaju ali vam to ne smeta"?Trpite li ponekad za modu, ili ste samo „vjerni pratitelj modnih noviteta"? Sjedate li opušteno za kavu s prijateljicom s „nekoliko kilograma viška koje ste nabacili u posljednje vrijeme"? I - konačno, možete li priznati, dok čavrljate u ugodnom društvu „da vam lijepo stoji malo okruglo lice koje se naprosto sjaji..."?

Opet pomalo „kvizovski" početak i brzo brojanje potvrdnih odgovora. Ako ih imate veći broj, odlično, vi ste vjerojatno jedna od poznatih HTV novinarki i voditeljica. Ako su vaši odgovori niječni, šteta, niste rođeni da budete prava vijest za jedan od „najpoznatijih web portala", pa vjerojatno i za dobar dio uobičajenog tiska. Eh, da imate barem jedan pozitivan odgovor...

Nekoliko (doista nekoliko) rečenica već vas je uvelo u treću po redu ključnu aktualnu vijest na jednoj od „nacionalnih" web stranica. Doista, riječ je o slici sa zagrebačke špice, ali za nas je ovog trena jednostavno nevažno tko je osoba-sadržaj vijesti. Radi se o načinu kada nas mediji - nedorečeni i upravo stoga pomalo zluradi - određuju kao medijskog voajera-suradnika u teškom raskrinkavanju velike društvene tajne i potvrde kako istraživačko-paparazzi novinarstvo na domaćim prostorima ipak nije izumrlo. Nije li ugodno iz toplog naslonjača ili kuhinjskog šanka s domaćom lozom pratiti kako se voditeljica - još i vaša antipatija - muči s kilogramima, dok pokušavate malo uvući trbuh pred jutarnji/popodnevni/večernji izlazak (nepotrebno precrtati).

Jer, kao pravog voajera, mediji vas ne čine suučesnikom jer dotična voditeljica doista jest ili nije simaptična. Oni vas najprije lagano i neprimjetno podučavaju kako bezobzirno i vulgarno - neopterećeni kulturom i poštivanjem svakog - pristupati društvenoj sceni i kako ograničiti vaše želje, pozornost i akciju na ono što je (njima) važno. Nema smisla raspravljati, recimo, o kvaliteti informativnog programa javne televizije, pa čak i kroz prizmu udjela navedene voditeljice u tomu. Ili dati joj i priliku da ona o tome konačno kaže nešto smisleno ili pametno, što bi možda bilo iznenađujuće, ali cilj je ipak napraviti od vas dobrog voajera a ne dobrog kritičara. Stoga vijest sa ZG špice sadrži načela primjenjivana u mnogim  drugim vijestima i temama.

Cilj je i diskreditirati nekog najprije kao osobu, kao i svakog koji se drzne upitati „gle, tko to govori". Nije bitno što mislite o nečemu ili, ne daj Bože, želite učiniti ili sugerirati kako to realizirati ili ispraviti. Mediji takvu (ne)slavnu osobu prikažu u ozračju gdje je jedino bitno kako izgledate i koliko medijske pažnje proizvodite. Poruka ovčicama iz zbunjenog stada javnosti jasna je"uvijek ima nešto gdje ćemo vas zakačiti i raskrinkati pa vam neće padati na pamet nešto kreativno, konstruktivno i bitno..." Uostalom, kada to mogu raditi „slavnima i poznatima", što bi tek napravili od vas.

Druga faza je poznato dovlačenje slavnih pred kamere, objektive i mikrofone, kada je posebno „zabavno" pomiješati estradu i poliičku scenu (uostalom, razlika je ponekad neprepoznatljiva) i pitati ih pomalo luckasta i otkačena pitanja (uvijek „zabavna") o tome sjećaju li se djetinjstva, kakve broševe nose, jesu li se bavili sportom, sjećaju li se prvih poljubaca...Vrlo je važno da i oni ispadnu obični ljudi (većina to ipak, gle, i jest) a usput garantira se uvijek ekskluziva o detaljima iz njihovih svakodnevnih „života" (navodnici su ovdje namjerno...) običnim smrtnicima nepoznatim. Svaki medij time dobija na važnosti, a informacije i činjenice, taj najneprofitabilniji dio medija, opravdano igraju sve manju ulogu u informiranju i uvjeravanju što (vam) se to događa. 

Dobro je stoga povećati i broj medijskih egzibicionista, jer se voajeri obično povećavaju geometrijskom progresijom i uopravo proporcionalno povećanju broja vijesti s početka ovog teksta. Egzibicionisti su dobri, kao i u životu, da potvrde namjere medijskih i političkih kreatora o najboljem i najisplativijem dijelu stvarnosti. Kada se voajerski i egzibicionistički dio pomiješaju, dobijamo najbolju i najuvjerljiviju kategoriju medijskih sadržaja, onih koji pridobijaju još neupućene, obraćuju nevjernike i lagano zastrašuju najbrojniji (i dugoročno najopasniji) dio stada javnosti, neopredijeljene.

Sve to, dobro je imati na umu, djeluje prema načelima medijskih kampanji - od početnih „i vi ste kao i mi", preko „svi su kao i vi", prema „mi smo za vas sve", dakle „svi ste samo ono što mi želimo da jeste".

Prolistajte malo te rječnike iz primijenjene filozofije, ali dovoljno je uključiti malo i ostatak zdravog razuma koji vam još nisu odnijeli, pa pročitajte još jednom prethodnu rečenicu prije nego pogledate neku temu o kuhanju, birokratskom ponižavanju, izborima ili sniženju u trgovinama. Ne dajte olako to zdavorazumsko povećalo koje vam je pomagalo i pomaže da izdržite u vremenima manipulacije koja su iza nas i ispred vas. Srećom, još uvijek ima novinara, pa i urednika što se sjećaju vlastite profesionalne prapovijesti u kojoj su učili da ono što je doista važno i što doista ljudi trebaju znati predstavlja isto ono što bi i oni kao novinari trebali istraživati.

Valja pomoći i prijatelju da obriše svoje očale za medije, skine s njih ružičasti lak i zadrži optimizam radi mladih generacija koja nisu zaslužila ovo što vi trpite. Slabi sjaj u vašim očima čitatelja i gledatelja medija govori da ipak nije sve izgubljeno.