Kad netko kaže jezik, automatski pomislite na onaj crveni dio u ustima? Da, ali riječ jezik označava i cijeli jedan pogon kojim se služimo da bi se koliko toliko sporazumjeli što nas i svrstava u najrazvijenije sisavce. Kojih ima 6 milijardi i nešto sitno milijuna na svijetu. I skoro isto toliko različitih jezika.

Nas dopalo da govorimo jezikom koji je nadasve težak i ne baš pitak, kad je o učenju riječ. Kako podijeliti jezik osim one poznate podjele na narječja? Osim što se ta ista narječja mogu opet podijeliti? Naravno, geografsko područje nagnalo nas je na takve podjele. Da čakamo, kajkamo i štokamo koliko nas je volja.

Najviše me fasciniralo kad bi oni takozvani purgeru dolazili u nas na kupanje i odmor i uporno bi kajkali. Kaj, kaj, kaj. Nemam ja ništa protiv njih, ali me to toliko nerviralo. A oni su samo govorili onako kako su navikli. I tu se razlikujemo. Ovi naš Bog se dobro poigrao s nama kad je našu zemljicu podijelio em na više različitih područja, em na više jezičnih govornih područja. Pa se umalo ne razumijemo. Je, i ja sam čitala Krležu. Halo?

Kako mislite da mi mali Dalmatinci možemo to imati za lektiru? Nego, različitosti su tu da se poštuju, to se valjda slažemo. Samo, kako se s tim različitostima nositi, a da pritom ne uvrijedimo standard, ali ni spomenute različitosti? Je, reći će ovi gornjani da im mozak popijemo sporazumijevanjem samoglasnicima. To doživljavam pomalo kao čudo prirode. Uspjeti se sporazumjeti samo sa aaaa, eeee, a-a, stvarno je jezično čudo i prava mala prirodna katastrofa.

Poznati smo po tome da kratimo sve što se skratiti da. Tako i riječi. Pa su nam samoglasnici i više nego dovoljni za sporazumijevanje. Rekli bi neki da smo lijeni. Ma ne, mi samo koristimo ono što nam jezik pruža. Kao što su dijalekti kojih imamo ni manje ni više nego tri. Tako da se još malo možemo dijeliti i razlikovati. Tako da nam se primjerice Dalmatinac s Komiže i Zagorac uopće ne mogu sporazumjeti govoreći dijalektom.

Tu kao Supermen dolazi standard i olakšava nam život. Nešto kao prometni znakovi. Samo, trebamo se njima znati služiti i poštivati ih. Da ne bismo izazvali jezični sudar s nepopravljivim posljedicama po naš imidž pa ispadamo jezično nepotkovani ili nedajbože nepismeni. A pisanje je tako opuštajuće. I sve lakše, barem onaj pravopisni dio. Čak vam Word predlaže riječi i onim lijepim crvenim linijama ispravlja nepravilnosti. Kud ćeš bolje?

Mislite li da je lako naučiti bilo koji jezik, pa bio vam on i materinji, grdno ste se prevarili. Hrvatski je kao jezik pun zamki, trikova, dvosmislica. Sreća naša pa ima pametnih ljudi koji se u to razumiju. Fascinirala me jedna djevojčica koja je toliko dobro upućena u sve zamke i prijevare zvane govorni jezik. Ona pita je li sinonim za sinonim istoznačnica? Znam, i meni je trebalo malo da skužim što uopće pita pa onda odgovor. Smisao? Dijete je bistro, a ni mi točno ne znamo kako bi odgovorili na sva njihova pitanja, pa i kada se jezika tiče. Čak i oni /ne bi se štel mešat/ Zagorci u školi uče nešto što nazivamo jezičnim standardom koji bi se trebao upotrebljavati u svim prilikama.

Kao što su na primjer televizijske vijesti. I to one nacionalne televizije. Jer me posebno nervira kad lijepo našminkana voditeljica uporno ponavlja kako se nešto dogodilo u PONEDELJAK. Kao da je to normalno i što je bitnije, kao da je to pravilno. Gdje joj je ostalo ono famozno J? Ha, valjda negdje na ulici gdje je prihvatljivo govoriti slengom ilitiga narječjem i pritom se uopće ne obazirati na to jeste li ili niste u jezičnom prekršaju.

Znam, mnogi će se samo zlobno nasmijati, mahnuti rukom i kao da to i nije neka njihova briga. Ako nas nije briga za vlastiti jezik, koga će biti? O pravopisu je pomalo klišeizirano govoriti, bar s moje strane. Svi koji me imalo poznaju dobro znaju da sam (pomalo) dosadna i nadasve sitničava kad je o pravopisu riječ. I nikad, nikad ne opraštam tvrdo č tamo gdje mu nije mjesto, a ljudi ga često stavljaju svugdje.

Jezik uzimamo zdravo za gotovo, a kad je o stranim jezicima riječ, to je već druga priča. Kao engleski mora znati svaka šuša. Sve je to super ako prije dobro nauči hrvatski. Jer kako učiti strani kad ni materinji ne znaš?