Petra, sad si cura za udaju. Kaže selo, kažu ljudi. Cura za udaju. Kad se i kako to postaje? Nije mi baš jasno, ali ako tako selo kaže... Naučila sam kuhati. Ono, par osnovnih jela da obitelj ne umre od gladi. Moja okolina je to doživila kao poseban uspjeh. Ne zato što je to nešto jako teško, nego eto. Da znam za život. Sad se napokon mogu udati.

Do sad sam bila kao bez glave, ali sada kad sam skontala koliko treba mljevenom mesu da se skuha, sve je dobilo smisao. To što se neke druge stvari još nisu posložile, to nije toliko bitno. Glavno da si ti naučila kuhati, pa makar to bile hrenovke ili slavna pašta s ničim. Fascinira me taj termin. Cura za udaju, udavača.

Po kojim se to kriterijima broji, ne bi baš znala. U ovo vrijeme slobode ili kako bi po naški rekli, single statusa, nikome se ne žuri udavati. Ma je, što ću ja nekom kuhati i prati cijeli život. Ili, što ću se ja vezivati za jednu kad ima toliko riba u moru. O samoći ni s, kao ni o ljubavi. Sad će me napadati da sam dosadna s tim. Možda malo...

Kažu, moraš znati kuhati. Da ti čovik ne ostane gladan. Moraš znati čistiti i prati, to je bitno. Moraš znati voditi kućni budžet jer će i to biti na tebi. Ok, što radi muž? Aha, on je kao za mijenjati žarulje i zabijati slike na zid. Nisam još čula da netko tvrdi da je sad dečko za ženidbu kad napokon usvoji te teške radnje. Oni uvijek imaju vremena, ne žuri im se.

Naravno da im se ne žuri kad sve ovako i onako imaju servirano, čast iznimkama. I njih ne pilaju toliko. Njih punice obožavaju, nas svekr(i)ve ponekad (čitaj rijetko) vole. Njih ne tlače pričama o biološkom satu, oni su godinama bolji. Je. Postane zaista naporno kad vas samo pitaju kad ćete se udati ili još bolje što čekate. Čekam, čekam.

Čekam da prestanete gnjaviti jer se vama samo ide na pir! Usput, bit će. Kada ne znam, ali bit će. Evo, kuhanje savladano. Koja je caka s tim vražjim kuhanjem? Kao da je to osnovna smisao života. Dobro, jesti se mora. Kad savladate tu tako strašnu vještinu shvatite da su Arku napravili amateri, a Titanic profesionalci pa znamo kako je to završilo. Smisao? Ne možeš toliko fulati niti trebaš biti profesionalni kuhar. Nije atomska fizika.

Ako ste jedna od onih žena u sjeni, od onih heroina koje su cijeli svoj život posvetile mužu i djeci, čestitam. Treba puno hrabrosti i samoodricanja da biste cijeli život bili netko iz sjene tko se eto, samo brinuo o cijeloj obitelji i te nebitne stvari. Vraga nebitne. Biti domaćica ili kućanica je nešto više od serije. Kad jedno vrijeme provedete kao najstarije žensko u kući, u pomoć dozivate majku i zaklinjete se da ako roba izađe iz mašine u istoj boji i veličini u kojoj je i ušla, nikad više nećete podcjenjivati kućanske poslove. Takve su vam domaćice. Svima na usluzi, sebi zadnje. I one su nekad nazivane curama za udaju. Je, nije sve bilo kao sada.

Sada žene imaju i karijere, zamislite. Ustvari, dupli posao. Pa vam prisjedne što su vas tjerali da učite kućanske poslove jer biste najradije rekli ja to ne znam i sjeli na kauč s novinama. Da vas netko s pregačom poslužuje. Ako niste grozno bogati pa imate kućnu pomoćnicu ili ako niste malo muško dijete, na taj luksuz možete zaboraviti.

Dakle, cura za udaju grozi se tog naziva. Moli sve da je prestanu zapitkivati kad će se udati i je li trudna kad nabaci dva kila. Poručuje ženskom dijelu svoje obitelji da pokrivači, set šalica za kavu i mikseri neće propasti ako još koju godinu ostanu u naftalini. Isto vrijedi za prijatelje i daljnju rodbinu. Dok je ljubavi, bit će ženidbe i udaje. Do pisanja.

Petra Mazarović, udavača.