Koje zanimanje u Hrvatskoj se najviše cijeni i poštuje? To pitanje mi se urezalo u glavu kada sam ga neki dan čula na jednom od predavanja. Profesor? Premizerna plaća s obzirom na fakultetsko obrazovanje. Sve teži rad sa sve težim generacijama. Odvjetnik? Smijeh. Mito i korupcija. Mafija.

Primjer: Upućeniji u tu temu tvrde da je sam Hodak zbog svojih mutnih poslova potpisao kćeri smrtnu kaznu. Žalosno. Doktor? Opet smijeh. I opet mito i korupcija. Sjetimo se doktora Šimića, milijunske kuće, bankovnog računa i drugih milodara. Političar? Više nije ni smiješno koliko su ljigavi i koliko narod ne može smisliti ni lijeve ni desne kada su na kraju svi isti. Pare, samo pare u džep.

Maneken? Ako je maneken, onda je sigurno (biti ću pristojna) homoseksualac, iako svi znamo koju bi riječ ljudi upotrijebili. A ako si manekenka, onda si sigurno sponzoruša i općenito osoba sumnjivog morala. Sportaš? To nije ni zanimanje. Ako si nogometaš onda si glup, ako si ipak nešto drugo onda si nitko i ništa. Konobar?

Prodavač? Ili neka ostala zanimanja iz uslužnih djelatnosti? Narod sigurno poštuje takve profesije, ali ostaje ono koliko je cijenjeno takvo zanimanje. Možda dvije do (u vrh glave) četiri tisuće kuna. To još uvijek nije ni približno prosječna hrvatska plaća. Znači, otpada i to. Možda, marketinški stručnjaci? O da, već znam! Reći ćete - sve su to lažljivci.

E pa, dragi moji Hrvati. Voljela bih vas uvjeriti kako sve to nije istina. Ali ipak je. I mogli bismo reći ne samo da su marketinški stručnjaci, nego marketinški magovi svi ti političari, posvuduše, manekenke, pa čak i odvjetnici i doktori. Pa čak i mi maleni sjedimo svaki dan po kavama, a svi kao bez kune u džepu. Trgovački centri puni ljudi, a plaće nikakve. Po toj slici bi čovjek rekao da je prosječna plaća bar petnaest tisuća kuna, a najniža bar pet tisućica. Eto, vidite kako je marketing jednostavan.

Mene fascinira to neprestano obmanjivanje javnosti. Ona Jaca mi je ispočetka bila simpatična. Mislila sam: "ajde napokon jedno pametno žensko da malo sredi situaciju". Ali ona, nula bodova. O čemu god se pričalo ili radilo, nabaci onaj svoj glupi smiješak i misli da je šarmirala cijelu naciju. Pa čekaj malo, i ja sam žena. To šarmiranje mi stalno prolazi još kod mama, tate i dečka jer me vole, ali kod nekog drugog može proći jedan put, eventualno dva puta ako je dobre volje. Ženo, prestani se smijati! Situacija je ozbiljna. Pa nije lud onaj Rohatinski, čovjek od struke zna o čemu priča. A ti? Dej after jestrdej? Hitan tečaj engleskog, bontona, osnova ekonomije, modne škole i svega ostaloga da ne bih još nekom reklamu pravila.

A naš Ivo? E taj pozna i strane jezike, ekonomiju, modu, a posebice marketing. Svaki put kada se pojavi negdje nastane čitava pompa. Čini mi se da je njegov lik i djelo samo jedan dobro isplanirani marketinški trik. Uostalom, ako ste sinoć gledali Latinicu, sve vam je jasno. Još da analiziram svakog ministra... Neću! To je previše za ovu kolumnicu.

Nismo se još dotakli medija, koji su možda čak i veći obanjivaći javnosti od političara jer prožimlju sve sfere života, a ne samo politiku. Pa tako čitam naslov: "Severina u krevetu Angeline Jolie". Sad bi svatko normalan pomislio da je Sevka uzburkala Brangelinu i da ćemo dobiti Brederinu, kad ono Sevka će spavati u istoj sobi kao i Angie u nekom hotelu. Ma koga briga? Zar je to tako bitno da se pojavi kao vijest dana? A vrhunac su mi neki sponzorirani članci koje uopće ne želim spominjati kako ne bih nekog slučajno izreklamirala.

Sitna slova! Je li vam to poznato? Koliko vam se puta dogodilo da naiđete na neki super popust u trgovini ili nešto tome slično, ali kad dođete na blagajnu ispostavi se da niste dobro pročitali sitna slova (koja ne mogu pročitati ja sa svojim zdravim očima, a pogotovo ne moja mama, a da ne spominjem baku) na dnu letka, plakata i ostalih promotivnih materijala i dođe do problema jer tamo baš piše da trebate imati neki letak, karticu ili potrošiti više od dvije tisuće kuna da bi dobili popust? E pa meni se to dogodilo neki dan i bila sam bjesna na jadnu prodavačicu koja nije ni kriva ni dužna. Uprava te trgovine je donijela takvu odluku i da mi je kojim slučajem žena odlučila popustiti vjerojatno bi je koštalo radnog mjesta. Ali najgore je od svega što sam bila u pravu jer nigdje nije pisalo to pravilo koje ona nije mogla zaobići. Ne! Vjerujte mi, ni sitnim slovima.

Ponekad mislim da je sve samo jedna velika marketinška zavjera! Iako je Hrvatska (sa zaostatkom) shvatila važnost marketinga, oni koji upotrebljavaju taj marketing nisu očito još shvatili da Hrvati nisu glupi. Nakon što smo svi nasjeli nekoliko puta sada imamo senzore za sitna slova, znamo e-mail službe za zaštitu potrošača i ostalo.

Žao mi je što se marketing sveo na jednu OGROMNU laž! Možda ja živim u bajci kada smatram da bi političar trebao djelovati za dobrobit naroda, a ne samo za osobnu korist, kada mislim da bi doktoru svaki pacijent trebao biti jednako važan bio on bogat ili siromašan, da bi manekenke trebale biti putene žene skladnih proporcija, te uzor mladim djevojkama a ne vješalice na heroinu i jednoj jabuci dnevno poput Kate Moss, da bi sportaši trebali biti i pametni školovani ljudi kao što su i uspješni u sportu, da bi trgovkinje trebale imati veća prava i veće plaće...

Mislim da ne živim u bajci, mislim da sam realna. Kao što su naši ekonomisti realni kad kažu da Hrvatska (za razliku od ostalih zemalja koje se imale uzlet, stagnaciju, pad i recesiju, te ponovo rast) nije još dotakla dno. Kod nas je bila stagnacija, pad recesija i umjesto uzleta - slijedi još jedan pad i tek onda rast. Jel to onda znači da nije kraj našim mukama? Naravno da nije.

Kada shvatimo da povećanjem poreza potičemo smanjenje potrošnje, a smanjenjem poreza povećanje potrošnje onda će se možda dogoditi neke promjene. Zato premijerko skinite taj dosadni osmjeh i počnite činiti nešto konkretno za ovaj narod. To Vam je najbolja marketinška strategija. A ja idem na kavu dok stvari ne krenu na bolje.