Kampanja zvijezda i zvjezdica u borbi protiv side nije uspjela. Zvijezde su mrtve!

Moram priznati da je ideja bila odlična, ali rezultat poražavajući.

Što nam to govori?

Lady Gaga koja je ultrasuper popularna nije uspjela sa cijelom svitom kolega skupiti milijun dolara za borbu protiv side. Možda je to dokaz kako dotična nakaza ipak nema toliku moć nad masom. I hvala dragom Bogu na tome. Sestre Kardashian, Alicia Keys, Elijah Wood, Jennifer Hudson, Justin Timberlake, David LaChapelle i mnogi mnogi... Ako se oni smatraju zvijezdama, onda ja važno mogu zaključiti da su zvijezde davno umrle, bolje reći izumrle.

Ne mogu vam lagati, pa reći da ne znam ili da čak ne volim pjesmuljke Alicie Keys i Justina Timberlake-a ili da nisam čula za „prelijepe" sestre Kardashian, ali ipak svi oni nemaju sjaj istinskih zvijezda. Svaka čast za trud.

Iskreno mi je žao što nisu uspjeli prikupiti tih milijun dolara, ali drago mi je što je to pokazalo da su svi ti fanovi lažni. Danas je popularna Lady Gaga, a u moje vrijeme je to bila posrnula Britney Spears kojoj je pjesma -Ups, I did it again- s vremenom postala moto.

Danas jesi, sutra nisi. Tako je to kod nas i u svijetu. Moda se mijenja iz sekunde u sekundu i nikada ne znamo što će sutra biti hit. I svi oni „tvoji" obožavatelji odjednom će obožavati neku novu, svježiju i zanimljiviju krv.

Prekjučer me razveselila činjenica da su Hrvati po stanovniku dali najviše priloga za žrtve na Haitiju. Da su Sevka i ekipa odlučili „umrijeti" za sidu, vjerujem da bi sakupili milijun kuna.

Ipak, u ovom šarenilu fale mi skromne zvijezde. Fale mi ljudi kojima ne trebaju skandali i mnoštvo medijskog prostora da bi znali za njih. Fale mi iskreni tekstovi o stvarnom životu, a ne neki Alejandro, Bižuterija, Privjesak (ili što već) koliko god se ja rasplesala i raspjevala na te stihove.

Inače sam tolerantna prema svakoj vrsti muzike. Neću biti licemjer i govoriti kako ne znam stihove nekih susjednih autora, kako ne znam stihove obitelji Huljić koje pjeva dobar dio estrade, kako ne znam najnovije hitove Lady Gage, Beyonce... Ne sramim se toga.

Volim izaći vani i zabaviti se na domaću muziku ili možda takozvanu komercijalu, ali volim i puno ozbiljnije stvari, nebitno je li riječ o susjednim, rijetkim domaćim ili nekim dalekim stranim starim dobrim stvarima. U zadnje vrijeme sam zasićena svim tim zabavnjacima. Dosta mi je tih lakih stihova koje naučim nakon što ih čujem dva puta, a premalo je riječi koje će dotaknuti moje najdublje osjećaje i natjerati me da razmišljam o njima.

Koliko god se neki nacionalisti sada zgražali na moju sljedeću izjavu, napisat ću je pa kud puklo da puklo. Fali mi više ljudi poput Balaševića.

Nisam toliko fan da znam svaku njegovu pjesmu jer nisam ni postojala kada je on vladao i harao ovim prostorima. U moje vrijeme, kada sam se počela upoznavati s muzikom, svi su ti susjedi bili zabranjeni (na neki samo nama objašnjiv način). Ipak, znam veliku većinu pjesama i svaka me uvijek na potpuno nov način dotakne. Njegove pjesme zaista nikada, ali baš nikada ne mogu dosaditi ili prestati biti in.

Užasno me ljuti kada ga ljudi svrstavaju u isti koš sa onima koji su devedesetih bili žestoki zagovaratelji antihrvatstva, dok danas rade koncerte diljem naše zemlje i „obožavaju" hrvatsku publiku koja se srami javno priznati da ih sluša, a pogotovo da su bili na tom koncertu.

Balašević je legenda. Čovjek koji se usudio u najgore vrijeme govoriti protiv rata. Čovjek kojemu je u to doba bio zabranjen rad i koji je bio na rubu egzistencije. Čovjek koji je opjevao Vukovar i koji se narugao svojim političarima. Čovjek kojeg se kod nas još uvijek mrzi samo zato jer je Srbin. Ja mislim da bi Srbi na njega trebali biti ponosni, a ne na Mladića i ostale usijane glave pune mržnje prema svemu što je hrvatsko.

Balašević se izdigao iznad svoje nacionalnosti, podigao se iz pepela i ponovo zavladao prostorima bivše Juge, iako po meni nikada nije prestao vladati.

Znam ja one koji su ga slušali u vrijeme kada ga nije trebalo slušati odnosno kada to  nije bio najpametniji potez i kada je za mene bio samo Srbin (koji je zločest kao i svi oni). Uzmite u obzir da sam imala samo tri godine kada je rat započeo. To je dokaz kako pjesme koje šalju pozitivnu energiju i poruku prelaze sve vidljive i nevidljive granice; državne granice, granice mržnje, granice ljubavi, nacionalne granice, vjerske granice...

Da ne bi neki krivo shvatili, ovo nisu nikako riječi mržnje (ako ih je netko uopče mogao tako shvatiti). Ovo je samo slika stanja koje je vladalo ratnih godina i slika stanja koje postoji nakon rata.

Iako mi Sveti Nikola nije ispunio želju i poklonio karte za Đoletov koncert u Splitu, želim svima dobru zabavu uz najljepše stihove. A onima kojima njegov rad i djelo nije poznato želim da poslušaju bar jednu pjesmu i obećajem im da će se zaljubiti u njega i zaboraviti na sve (često i plitke) prepreke. Ako nisam u pravu, samo kritizirajte.

E da, za sve fanove Lady Gage - oživjela je!!! Jeeee...