'Vrijeme je da se kreneee', zapivao bi Bare. Ali neće baš svi ni krenuti. Vrime je da se uđe u novu godinu, nakon žderačine i otimačine, pročišćenog želuca i države

Ho, ho, ho!

Ka da sam jučer ganjala Krampusa po gradu.

Još nije kasno da vam zaželim sritan, sritan Božić! Neki od nas dočekali su ga pjevajući Kirie Eleison na misi, neki masne brade i blago alkoholizirani, a neki iza rešetaka.

Blagoslovio nas svemogući Bog koji je poslao svog sina među zemaljsku gamad, a mi Hrvati imamo na što biti ponosni, s rajskom djevom koju smo prekrstili u vlastitu kraljicu. Gledali ste snimku misnih slavlja? Onda vam nije promaknuo prvi red - do oltara je najbliže Bogu. A toj je ekipi samo molitva i preostala. Neke od njih u 2011. možda više nećemo gledati. Sjednica Sabora zabavnija je od svih RTL-ovih humorističnih serijala, pa će biti tužno kada premijerka makne nekoliko likova. Mi smo narod koji uživa u sapunicama, osobito kada dolaze sa Istoka, a naše domaće proizvode (kupujmo Hrvatsko!) reklamira netko tko se odaziva na ime koje ne preporučam izgovarati nakon nekoliko čašica više.

Čašica. Dvije. Pet, sedam...tko broji?

Ovih sam se dana nagledala dovoljno domjenaka na kojima se ni po čemu nije dalo zaključiti da nam je recesija stegnula remen. Glupa sam što nisam ponila nešto za doma. Također, u prosincu su se svima probudili humanitarni nagoni, pa sam tako u svim vremenskim prilikama, po kiši, južini, snigu i ledu, proučavala kako znamo otvoriti srce i takujin, barem jednom godišnje. Od sniga, hvala nebesima, nije bilo ništa. Tresla se brda, pala kiša, otopila bjelinu koja je u euforiju bacila samo mališane i one koji se tako osjećaju. Kad Zadar opere malo jača kiša, odma kaos, a kamoli snig. Ima sniga koliko oćeš na par kilometara od grada, pa ko voli...

Ako ništa drugo, ove sam godine izbjegla tzv. shopping ludilo. Nisu me gazili po pokretnim stepenicama i nitko mi nije uzeo zadnje Griotte isprid nosa. Darove sam pronašla već krajem studenog i spremila ih na sigurno. A kao što već napomenuh u Grinch tekstu, divno je nemati želja. To znači da vam je i više nego dobro. Osim jedne izvanredne situacije, klimavog zdravlja najmlađeg člana obitelji, blagdani teku vrlo dobro. Ne fali ni ića ni pića, kuća je blagoslovljena među prvima u kvartu, nakon sto godina gledala sam nešto dobro na TV-u, dica sve manje bacaju petarde... zapravo, dica su sve manje vani. Bave se nekim drugim zanimacijama. Nije teško pogoditi kojima.

I na kraju, poslužit ću se jednim stranačkim sloganom - idemo dalje! Kako tko. 'Vrijeme je da se kreneee', zapivao bi Bare. Ali neće baš svi ni krenuti. Vrime je da se uđe u novu godinu, nakon žderačine i otimačine, pročišćenog želuca i države.

Odjeknula su u ponoć zvona, a odzvonilo je nekima koji su se nalazili na vrhu. Muljaže, muljaže. Čekamo da padne još koja domino pločica, one se ruše jedna po jedna. Aferica. Dvije. Pet, sedam... tko broji? Čekamo, trizni i svjesni da triba doći kraj munjesanju i gomilanju smeća. Obnova. Provjetravanje u svim prostorijama i segmentima, od podruma do krova, od dna do vrha. Niko to neće učiniti umisto nas.