U godini na izmaku imali smo prilike pogledati nekolicinu istinskih remek djela koja su već, mogu to slobodno reći, pronašla svoje mjesto u filmskoj povijesti. Pojedini naslovi datiraju iz 2009-e , no premijeru su kod nas imali tek ove godine pa gledajući kalendarski, takve naslove ipak neću navesti.

Unatoč tome, određen broj filmova nastao ove godine vrijedan je spomena. Neke nažalost još nismo imali prilike gledati na našim velikim ekranima, no sudeći po najavama, već početkom sljedeće godine neki naslovi će se ipak naći na našem kino-programu.

Stoga, spomenut ćemo neke naslove koji su definitivno vrijedni par redaka...

Black Swann

Riječ je o ostvarenju o kojem ćete u narednih par mjeseci još štošta čuti. Jedan od sljedećih tekstova zasigurno ću posvetiti ovom naslovu jer je uistinu riječ o vrhunskom ostvarenju koji će na predstojećim Oscarima pokupiti pokoji kipić. Ukratko, riječ je o trileru smještenom u svijetu baleta. Čudno? Dapače, genijalno, no više o tome u jednom od budućih tekstova.

Alice In Wonderland

Pretpostavljam da ste manje-više svi upoznati sa uradcima jednog od najkreativnijih redatelja današnjice, Tima Burtona. Upravo zbog svog bajkovitog ali i poprilično mračnog stila vizualizacije svojih filmova, Burton je bio idealan izbor za redatelja svima poznate priče o Alice. No, kako Burton nije tipičan hollywoodski redatelj, ovdje je ipak riječ o malo drugačijoj verziji spomenute priče...

Valja spomenuti da je ovo već sedma suradnja Burtona i Deppa te je očigledno da njihova kemija ne jenjava, jer je Depp i ovaj put pružio još jednu nezaboravnu ulogu. Isto tako treba ispomenuti i odličnu glumu mlade Mie Wasikowske u naslovnoj ulozi kojoj će to bila dobra odskočna daska za nastavak karijere.

Autoreiji aka Outrage  

Takeshi Kitano je zadužio filmsku kinematografiju sa svojim ponajprije krimi dramama smještenima u svijet yakuza te je s istim uradcima stekao kultni status diljem svijeta kao svojevrsni Scorsese azijske kinematografije. Prošlo je punih deset godina od posljednjeg Kitanovog remek djela slične tematike (Brother) te slobodno mogu reći da je Autoreiji (Outrage) zadržao oštrinu koju su sadržavali i prijašnji Kitanovi filmovi.

Shutter Island  

Shutter Island je četvrta zajednička suradnja Scorsesea i Di Capria te je opet riječ o slojevitom ostvarenju nastalom po knjizi Dennisa Lehanea. Unatoč poprilično dugom trajanju, Scorsese uspijeva majstorski uvući gledatelje u misterioznu atmosferu kojom je okružen savezni šerif Teddy Daniels (L. Di Caprio) koji sa kolegom Chuckom (M. Ruffalo) istražuje nestanak ubojice iz mentalne institucije za osuđene kriminalce locirane na izoliranom Shutter otoku...

You Don't Know Jack  

U ovom slučaju je riječ o biografskom TV filmu baziranom na životu Jacka Kevorkiana poznatijeg kao doktor Smrt koji je tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća asistirao u samoubojstvima teško oboljelih pacijenata. Kako iza produkcije filma stoji jedna od ponajboljih Tv kuća HBO, nije ni čudo da su uspjeli u projekt uvući Barry Levinsona kao redatelja, odnosno, Ala Pacina kao glavnog protagonista. Sudeći po još jednoj maestralnoj ulozi jednog od ponajboljih glumaca svih vremena i za ovu ulogu mu se smiješi još jedan Zlatni Globus za koji je nominiran.

Srećom, prošle godine imali smo uz ove naslove pogledati još cijeli niz odličnih ostvarenja od kojih sam neke spomenuo u kolumnama kao npr. Machete ili I Saw The Devil (Akmareul Boattda), odnosno one koji još nismo imali prilike pogledati u našim kinima, a dobili su hvalospjeve kritike: The Fighter, The King's Speech, 127 Hours, The Kids Are Allright, Animal Kingdom, itd. S druge strane, bilo je tu i ostvarenja koja po mom mišljenu nisu zaslužila toliko pažnje poput: The Social Network ili Inception, odnosno onih koji su naveliko razočarali: Robin Hood ili Predators. Ukratko, može se reći da je godina na izmaku bila poprilično plodna te se ne bi trebalo buniti ako ona što slijedi bude bar jednako uspješna. O onom što nas čeka - slijedeći put.