Ljudi su vam složena bića. Osim što su sposobni sebi posve zakomplicirati život, imaju naviku preispitivanja svojih odluka te donošenja odluka unaprijed. Poput one slavne, ali često zaboravljene - prestajem pušiti/jesti slatko-slano-ljuto/piti alkohol/ iza nove godine. Moramo si priznati da na takve odluke zaboravimo čim otkuca ponoć.

Pa si natočimo još jedno piće, zapalimo cigaretu i pojedemo sendvič s pršutom punim francuske salate. Ajde bogati, ako se još toga odreknem, nije za me' ni živiti više. Na to se svedu te slavne novogodišnje odluke. Nekako je također običaj, pošto je još jedna godina na izmaku, pogledati unatrag. A što tamo vidimo? Bolje bi bilo pitati što ne vidimo. No, svi znamo kako je bilo, nije potrebno ponavljati.

Bila je to godina puna uspona i padova. Odlazaka i dolazaka. Osobnih pobjeda i poraza. Zar nije svaka takva? Imamo običaj na kraju godine bilježiti pluseve i minuseve. Imamo običaj donositi novogodišnje odluke. Zar za rezove u životu treba čekati početak nove godine? Valjda je to povezano s pojmom kao takvim. U novu je godinu navodno najbolje ući neopterećeni utegom prošlosti. Tako kažu.

Ha, nije to baš tako lako kad živite u državi što Hrvatska se zove. Ali, gledajte naprijed. Brinite se za svoje sudbine jer to nitko neće učiniti za vas. Bila je ovo još jedna recesijska godina. Nadam se da ćete ju završiti sa što manjim minusom na računu. Nadam se da vam taj isti minus nije podebljalo blagdansko potrošačko ludilo. Božićni i novogodišnji blagdani uvijek imaju neku posebnu draž. Uz goleme količine hrane, nekako se zaboravi siva svakodnevica, okićena lampicama i posuta darovima.

To darivanje mi iskreno ide na živce, jer potiče materijalizam od najmlađe dobi. Sigurno ste doživjeli da kupite kojem mlađem članu obitelji neki posve koristan dar, npr. topli džemper, a dijete čim odmota šaren omot, frkne nosićem i pita gdje su igračke koje mu je obećao Djed Mraz. A tko ih je tome naučio? Pa mi, nisu djeca kriva.

Samo, naviknu li se na skupe darove, izgubit će se čar Božića kao takvog. Jedan tako sveti kršćanski blagdan pretvorio se u žderačinu, alkoholni blagdanski maraton i  dobro smišljenu marketinšku industriju darova. Na to smo zaboravili, ha? Gdje su onda veliki kršćani i dežurni dušebrižnici? Valjda se i oni pitaju što kome pokloniti. Jeste li se ikad zapitali što ti blagdani, onako posve praktično, znače ženama? Više posla. Točka.

Dok muški dio obitelji (čast iznimkama) većinom sjedi na kauču i s nogama na fotelji zanovijeta kad će ta juha više biti gotova, žene strpljivo spremaju hrane dovoljno za omanje selo, s pregačom na prsima i figama iza leđa da ti blagdani što prije prođu. Dok jedna prosječna Hrvatica danima sprema razno meso i kolače, teško se prepustiti blagdanskom raspoloženju. Jer to znači - više posla.

Pa ćete, negdje nakon treće vrste kolača i terine pune francuske salate, psovati blagdane, potrošačku groznicu i posve inertni suprotni spol. I onda neka netko kaže kako smo ravnopravni?! Pih, laži, obmane i neistine. Što sam ja dobila za Božić? Znakove pažnje, jedno veselo druženje, puno ljubavi i prehladu. Tako sam platila danak blagdanskom maratonu, mada znam da će i prehlada, kao i sve, proći. Moj pogled unatrag?

Bila je ovo, kad se sve zbroji i oduzme, jedna lijepa godina. Međutim, ja sam jedna od onih vječnih optimista koji gledaju naprijed. U svjetliju 2011. godinu, u kojoj nas čeka svega i svačega. Navodno će 2011. biti godina u kojoj ćemo na velika vrata ući u Europsku uniju.

Da vam pravo kažem, ne znam bih li se veselila ili plakala. Ali znam da, što god nam oni gore govorili, ipak sami krojimo svoje sudbine. Zato, uzdajmo se u se' i u svoje kljuse pa kako ide! Zato se veselim 2011. Veselim se godini u kojoj će na svijet doći puno malih Hrvata. Godini u kojoj će moja obitelj postati bogatija za dva mala člana.

Godini u kojoj će i dvije kolegice okusiti čari majčinstva. Zar to nije dovoljan razlog za veselje? Od stare godine pamtim samo sretne dane, u novu sa sobom nosim iskrene dječje osmjehe i gledam naprijed. Uz zahvale na čitanju u 2010., veselim se druženju u 2011. Tko zna što nam nosi?

Sretan Božić i uspješnu novu 2011. godinu želi vam vaša Petra Mazarović