Kako je Internet medij koji najbrže odašilje informacije, tako se i sveti Glas Koncila modernizirao pa ga možete čitati onlajn. Nije baš da ga svako jutro otvaram da vidim što mi danas savjetuje, ali pitanje je dana kad će i oni početi objavljivati npr. horoskop. Jer tamo, svega i svačega. Pa tako glavni urednik objavljuje kolumnu. Ništa čudno, reći ćete.

Ne bi ni meni bilo da kolumna nije poprilično politički osvrt. Zar nije Hrvatska sekularna država i samim time potpuno odvojena od Crkve? Ah ne, to bi bilo u savršenom društvu. Posebno mi se sviđa rubrika pitanja i odgovora, malo baca na Teen ili OK!. Da se Crkva u sve miješa, poznato je.

Kad dođete u hram Božji, nije baš da očekujete da vam dobrostojeći svećenik s kićenog oltara propovijeda o stanju u državi ili nedajBože seksu. Volite se i množite, mogli ste čuti. Sve je to krasno, njima je zadaća da tako govore. Samo, zar da takve savjete primam od nekog tko takovog iskustva nema (nadajmo se!).  Ako će nas spolnosti i seksu učiti Crkva, mi smo potpuno propali.

Jer je po njima seks dvoje ljudi koji nisu u braku grešan, „samozadovoljavanje je bez sumnje nered, zlouporaba spolnosti koja ima sasvim drugi smisao", a sve je opisano kao takav grijeh da vam dođe slabo. Ono što me posebno čudi je potpuna bezobraznost i licemjerje. S jedne strane nude nekakvu moralnu vertikalu, zagovaraju celibat prije vjenčanja i bacaju ljagu na život udvoje prije braka, a s druge strane potpuno nonšalantno dijele sakrament ženidbe trudnim mladenkama i njihovim odabranicima čiji je jedini grijeh što će podariti život jednom biću. Nije mi to baš jasno.

Valjda se i oni vode onom o tjeranju vode na svoj mlin. Pa tumače kako im drago ili kako im odgovara. Svećeničko zvanje je kao svako drugo. Radiš svoj posao pošteno, dobiješ plaću i to je to. Pomalo mi je besmislen taj celibat. Što bi nam falilo da se svećenici mogu ženiti? Bilo bi manje „izleta" unutar stroge Majke Crkve.

Čini mi se, a nisam jedina, da je Crkvu pomalo strah učiniti taj korak. Zašto? Jer bi obitelj svećenika zavirila u velike blagajne i uzela dio kolača koji je, usput budi rečeno, jako bogat. A to što neki svećenici imaju žene i djecu i to čak ni ne skrivaju, to nije njihova briga. Zar nije plemenitije, dapače normalnije, ako već toliko promoviraju obitelj i kršćanske vrijednosti, omogućiti to isto svojim službenicima.

Začudio me podatak koliko takvih slučajeva ima. Ili onih da je svećenik napustio Božju službu, osnovao obitelj i živio dugo i sretno. Samo, bivši svećenici se ne mogu crkveno vjenčati. Kakva nebuloza, kakvo licemjerje. Zar nisu pred Bogom svi ljudi isti? O ne, prevarili su nas. Ako ste odlučiti reći tekovinama civilizacije odlučno ne i krenuli u zajednički život bez papira o braku, nakon tri godine zajedničkog života počinje status izvanbračne zajednice koja je pred zakonom ista kao ona s papirom.

Ako ste isto tako odlučili krstiti svoje zajedničko dijete, naići ćete na velike probleme. Jer Katolička crkva u Hrvatskoj nema jednoznačno gledište o krštenju djece nevjenčanih roditelja. Točnije, hoće li dijete biti kršteno ili neće, ovisi uglavnom o subjektivnoj odluci pojedinog svećenika. Pa tako vođeni srećom, možda uspijete, a možda ne.

Ono što me kao žensko čeljade posebno vrijeđa jest činjenica da se ženama potpuno svjesno uskraćuje svećenički poziv kao takav. One, ako već osjete taj već mitski Božji poziv, mogu postati opatice, ali svećenice ne. Zašto? Mogu i ja biti dosadna poput djeteta od 2 godine koje vas slijedi u stopu, sve želi znati i samo ponavlja: Zašto? Zašto? Zašto?!

Gospe moja, pa i ti si bila žena. Je l' vidiš da nam čine nepravdu? Položaj žene je čak i u toj hijerarhiji pod muškarcima. Prije nego me dušebrižnici proglase heretikom i crnom dušom od metar šezdeset, čekajte malo. Odvajam vjeru i Crkvu kao instituciju. Vjera je čista, a Crkva? Ha, prosudite sami.

Što su sve ljudi činili u ime vjere, nije ni čudo da je duhovni svijet živih bića potpuno prodrman. Vjerujte u što hoćete, to vam nitko ne može zabraniti. Pohodite ili ne pohodite mise, družite se s kim hoćete. Samo se u jednom slažem. Aha, i to se dogodilo. Volite se i množite. Malih Hrvata i Hrvatica nikad dosta...