A, ne. Taj film nećemo gledati. Nema šanse, u gradu u kojem nije lako biti drugačiji. Ovdje vam ne uspijevaju endemske biljke. A kada se ipak dogodi da procvjetaju, ubrzo se presele u neki daleki, veći, budućnosti orjentiraniji staklenik.

Ne smijete se odijevati čudno, u Zadru se ne nosi individualnost. Ovdje su vam važne marke, i to one koje vrište, tako da ih lako opazite sa zvonika. Nije poželjno slušati neku, onako, posebniju glazbu. Zanimati se za francusku performans scenu. Čitati poeziju. To već nekako smrdi, baca na onu stranu.

Tamo gdje vlada nesigurnost, najbolje je ostati zaštićen, netaknut u kalupu u kojem, nažalost, vidim sve više ljudi. Cementiraju se, sve mlađi.

Mladi, koji bi trebali biti ludi, nisu baš tako ludi. A zašto? Ništa ih ne zanima. Čast iznimkama, ima ih, ima, i treba ih biti još više. Ali ovaj ostatak, brate, ravna crta. Nije to Facebook generacija, to je zombi generacija. I možete me pokušati razuvjeriti, ali neće vam uspjeti. Već deset godina postavljam si ista pitanja i nailazim na iste odgovore.

Kreativnost? Ne. Znatiželja? Ne. Volontiranje, idemo napraviti nešto za ništa (para)? Bože sačuvaj! Entuzijazam, što je to?

Vidite, ovo nije mišljenje žene u godinama. Meni je 26, a od šesnaeste nailazim na vegetacijsko stanje uma svojih vršnjaka. Mladi više nemaju velike snove, zato jer ne spavaju. Budnim ih drži situacija u kojoj trebaju živjeti, učiti, (ne) raditi. Toliko je snažno da je udavilo sve sanjarije. A kada ne spavate i ne sanjate, onda postanete nalik zombijima. I tako prolaze godine, postajete sve stariji zombi. Ali barem se dobro uklapate u okolinu.

Kritična sam, nego što. Počelo je spominjanjem gay pridea koji će se po prvi puta održati u Splitu. Svaki dan u tom gradu osvane po jedan grafit uvredljivog sadržaja. Takvo je 'splitsko stanje uma', no bojim se da je istovjetno u cijeloj Dalmaciji, pa i šire.

OK, sad budimo otvoreni: možete li zamisliti kako bi to izgledalo kada bi se Kalelargom prođirali ONI?

U gradu u kojem dugokosi dečki imaju razvijen imunitet na komentare tipa 'A vid', vid', jes' ti muško il' žensko, ned'lje ti??' U gradu u kojem je čudno ako 55-godišnjak nosi majicu na Grupu TNT? U kojem je najvažniji dobro poist, popit i po...ti , a sve profinjenije od toga je neprirodno?

ONI, u gradu kojeg su posjećivali pape?! Pa nebo bi se srušilo na Forum!

Susret katoličke mladeži? Moooože! To je Zadar, blagoslovio ga Bog svemogući.

Ne morate ih voljeti, ali ne morate ih ni mrziti. Što su vam napravili? Tko je bez grijeha, neka baci kamen! Što nas briga što se radi iza zatvorenih vrata? Pa i ja svašta radim iza zatvorenih vrata, pa se još uvijek smatram ljudskim bićem.

Gay pride nije ništa drugo nego prilika da se testira stanje uma. Granica slobode. Da se podsjeti na diskriminaciju.

U svijetu je pride nešto toliko normalno i uobičajeno da se niti ne primjećuje. Npr., u New Yorku, Amsterdamu, Sydneyu. Turistička atrakcija. U Ljubljani, koja je, recimo, nekako najbliža nama, Pride je prerastao u manifestaciju koja slavi različitosti i općenito, ljudska prava, uz niz kulturnih i zabavnih programa. A pogledajte, s druge strane, Beograd: specijalci, premlaćivanja, demoliranje grada, milijunske štete.

Dakle, gay pride mi se čini samo kao vrh jedne piramide zabranjenih stvari u Zadru. Probala je ekipa s Bokanjca na Karnevalu, pa vidite kako je to završilo. Kontroverzija!! Gore od imitacije sprovoda Dine Dvornika, u svakom slučaju.