Pola nominiranih nije to zaslužilo, no znate Hollywood, spoj politike i marketinga... danas 'peremo' dugometražne animirane filmove

Mic po mic i evo nas u zadnjem tjednu pred Oscare. Iskreno da vam kažem, već mi je pomalo i muka od svih tih nominiranih filmova jer po mom skromnom mišljenju pola ih nije ni zaslužilo nominacije. No, to vam je mili moji Hollywood, spoj politike i marketinga upakiran u prizmu tzv. umjetnosti. Pošto ćete do slijedeće kolumne već i sami doznati ovogodišnje pobjednike pokušat ću završiti ovaj «oscarovski» mjesec ubacivši par riječi o još nekolicini kandidata (naravno, onih koje sam uspio pogledati) te nastojati predvidjeti pobjednike što u većini kategorija neće biti problem.

U ovih proteklih par mjeseci nisam još posvetio ni retka o nekom dugometražnom animiranom filmu, mada su po idejama skoro jedini žanr u Hollywoodu što nudi pametne scenarije i životopisne likove, koji uz neke vješto upakirane poruke lako nađu put do malo zahtjevnije publike koja žudi za «pametnijim» pričama. Započeo bih tako s predstavljanjem najizglednijeg pobjednika u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma.

 Prije odlaska na fakultet Andy unatoč majčinoj želji o poklanjaju njegovih igračaka odluči iste spremiti u potkrovlje, no spletom okolnosti igračke završe u dječjem vrtiću «Sunnyside». Woody (T. Hanks) pokuša uvjeriti ostale igračke da to nije bila Andyeva želja no Buzz (T. Allen) i ostale igračke ne povjeruju, već odluče ostati u vrtiću koji im se na prvi pogled učini rajem za igračke...

Pretpostavljam da je većina već upoznata s Toy Story, najuspješnijom animiranom trilogijom u povijesti kinematografije, čiji je prvi nastavak svojevremeno označio kraj ere klasične animacije te začetak novog kompjuterskog doba. Također valja spomenuti da je i prvi nastavak sad već davne 1995-e dobio i specijalnog Oscara za doprinos animiranom filmu «novom» kompujuterskom metodikom. Moram priznati da nisam u početku (kao ni većina nostalgičara) bio veliki pobornik, a ni ljubitelj tog novog vala, no uskoro sam promijenio mišljenje, jer se ispostavilo da u modernom Hollywoodu najoriginalnije ideje i najemotivnije priče dolaze upravo iz žanra koji je prvenstveno bio uglavnom namijenjen dječjoj publici.

Treći nastavak je kvalitetom možda i najbolji, što se da primjetiti i po broju nominacija (5), uključujući i one u kategoriji najboljeg filma kao i najboljeg animiranog filma. Moram priznati da sam oduševljen tolikim brojem svježih i duhovitih ideja (scenaristi John Lasseter i Andrew Stanton zaslužni su i za scenarije prva dva nastavka), mada ipak ne opravdavam uvrštenje u konkurenciju za film godine, kad je već najizgledniji pobjednik u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma. Kao posebnu poslasticu istaknuo bi scene između Barbie i Kena koje su u najmanju ruku nezaboravne.

Drugi predstavnik u navedenoj kategoriji koji opet iz nekih drugih razloga također zaslužuje nagradu, no za nju ipak ima manje izgleda, jest fantastični L'illusionniste.

Priča prati starog iluzionista iliti po naški mađioničara koji sve teže ima priliku nastupati na pozornici pošto su se vremena neminovno promijenila, te predstavnici njegove branše više nisu atraktivan mamac za publiku. Na jednom od njegovih provincijskih nastupa u Škotskoj susretne mladu djevojku Alice, koja u želji za nekim atraktivnijim životom pođe za starim mađioničarem. Opčinjena velegradskim životom, kao i drugim ponajprije materijalnim stvarima, Alice blagonaklonim i djevojačkim šarmom navede starog mađioničara na potpun preokret životnih navika...

Animirani film nastao po scenariju legendarnog francuskog komičara Jacquesa Tatia odiše duhom njegovih igranih likova, a istodobno služi i kao svojevrsni hommage njegovoj genijalnosti. Za razliku od ostalih kandidata u kategoriji, L'illusionniste oduševljava spojem klasične i,određenim segmentima- kompjuterske animacije, koja je dovedena do tolike perfekcije da je se ne bi posramili ni ponajbolji japanski animatori. Naravno, postoji žal što unatoč akademijinom priznanju, uvrstivši ga među nominirane, postoje mali izgledi za osvajanjem prestižne nagrade, pošto se Toy Story 3 jednostavno «mora» okititi zlatnim kipićem.

Treći a ujedno i najslabiji konkurent u kategoriji je solidni How To Train Your Dragon. Gledajući određene segmente, treći kandidat je definitivno namijenjen isključivo najmlađim uzrastima, stoga je već i samo njegovo uvrštenje među nominirane svojevrsna nagrada za inače jako dobru (kompjutersku) animaciju no ipak daleko inferiorniju priču.

Prije nego što navedem ostale potencijalne pobjednike, i završim priču o ovogodišnjim oscarovskim kandidatima, završio bi opširnije izlaganje sa jednim od po meni najboljih nominiranih filmova.

Ree Dolly (J. Lawrence) 17-ogodišnja je djevojka koja se nađe u bezizlaznoj situaciji doznavši da je njezin otac založio njihovu obiteljsku kuću i imanje kao kauciju za uvjetno otpuštanje iz zatvora. Skrbivši za mlađeg brata i sestru kao i psihotično oboljelu majku, Ree jedva uspijeva dobaviti hranu i za jedan običan obrok. Još veći problemi po Ree nastanu kad se njezin otac ne pojavi pred uvjetnim odborom te je lokalni šerif upozori zaplijenom kuće od strane državnih vlasti, ukoliko se problematični otac u kratkom roku ne preda vlastima...

Winter's Bone je jedan od onih malih filmova koji svojom jednostavnošću pruža užitak gledanja i dokaz da se sa skromnim budžetom, odličnom pričom te fantastičnom glumačkom ekipom može napraviti pravi mali dragulj kakav se sve rijeđe viđa u američkoj kinematografiji. Prikazom teškog ruralnog života razbija se svaka iluzija o Americi kao zemlji snova kakvom je prezentirana u većini hollywoodskih blockbustera. Uz odličnu priču posebice bi istaknuo glumačku ekipu predvođenu odličnom Jennifer Lawrence kao i jednako dobrom Johnu Hawkesu, što je zamijetila i akademija te im je pružila zaslužene nominacije kao i onu za najbolji film.

U kategoriji za najbolji film izvan engleskog govornog područja najveća će se bitka voditi između meksičkog filma Biutiful renomiranog Alejandra Gonzáleza Iñárritua sa fantastičnim Javierom Bardemom u glavnoj ulozi (nominiran i za najboljeg glumca) te danskog dobitnika Zlatnog Globusa Hæaven. Nažalost nisam još imao priliku pogledati ni jednog od navedenih.

Od ostalih naslova koji zavređuju više od pokojeg retka, a također ih nisam imao priliku pogledati, spomenuo bi svakako True Grit braće Cohen, koji unatoč 10 nominacija ima jako malo izgleda za osvajanjem ijednog bitnijeg. Opsežniji osvrt također će uslijediti.

Neki će od vas spomenuti i Inception Christophera Nolana, no ne mislim da će osvojiti ijedan kipić, izuzev onih u nekim od tehničkih kategorija (prvenstveno onaj za najbolje vizualne efekte). Pošto dosta naslova nisam pogledao, a pritom prvenstveno mislim na dokumentarne filmove, preostaje mi kao i vama da sačekam dodjelu pa saznam dobitnika.

Sve u svemu, sudeći po ostalim srodnim festivalima, prvenstveno mislim na Zlatne Globuse i BAFTA-u. neki kandidati su već izgledni pobjednici, pritom se prvenstveno misli na The King's Speech u kategoriji najboljeg filma tj. najboljeg glumca (C. Firth) ili N. Portman za najbolju glumicu ,no da ne bih pregrizao jezik, možda je bolje da to prokomentiramo kad se objave pobjednici, jer se i protekle godine Avatar činio izglednim pobjednikom, pa je (srećom) The Hurt Locker pobrao lovorike.

U cijeloj ovoj oscarovskoj priči treba spomenuti i patetičan stav HRT-a koji je odlučio ove godine ne prenositi, već sa određenim vremenskim zaostatkom prikazati skraćenu snimku dodjele. Definitivno mi neće nedostajati neki detalji poput komentiranja modnih eskapada. ali ću nažalost kao i neki od vas biti prisiljen direktnu dodjelu pronaći putem interneta ili satelita.