Potaknuta stanjem u našoj domovini odlučila sam pronaći nešto čime bi se ipak mogli pohvaliti. Nešto što predstavlja Hrvatsku u zaista dobrom ili najboljem svijetlu. Bila sam svjesna da se neću moći dotaknuti nekih tema poput politike, ekonomije, društvene osvještenosti ili sveopćeg stanja uma. No, prihvatila sam taj izazov. Volim svoju domovinu i u ovom stanju u kojeg se nalazimo, mislim da treba pružiti tračak nade.

Hrvatska, općenito, ima problem s identitetom. Tako se on mijenjao kako su dolazili i odlazili veliki vođe. Za vrijeme Tita su se u prvi plan, na primjer, isticala sljedeća obilježja identiteta: najljepše i najčistije more, Tito, socijalizam, Tesla i slično; za vrijeme Tuđmana se isticala nogometna reprezentacija, kršćanstvo, najljepše i najčistije more, najstariji europski narod...; a za vrijeme Mesića: Tito, Tesla, Marko Marulić, Faust Vrančić, kravata...  No naravno, nekoliko pojmova ne može stvoriti naš cjelokupan identitet. Kakav je identitet sada, za vrijeme predsjednika Josipovića? To ćemo tek vidjeti.

Neke vrednote koje snažno obilježavaju Hrvate odnose se na domoljublje, žrtvovanje, ljubav prema majci, ispomoć i pravednost. Mislim da je ta pravednost davno zakazala.

Jedno je europsko istraživanje, provedeno tijekom 2002. godine, pokazalo kako Hrvatska ima vrlo sposobne i radišne ljude, to se najviše odnosi na tvrtke i menadžere koji se nalaze iznad srednjoeuropskog prosjeka. Samo da je još stvoriti radna mjesta bilo bi idealno. Ipak, daleko smo od zemlje zvana Utopija. Među već spomenuta obilježja, često možemo pročitati kako se ističemo po prirodnoj nadarenosti za sport, te ljepoti žena.

Isto tako, toliko prirodnih raznolikosti na tako malom prostoru teško je susresti bilo gdje u svijetu. Hrvatska je u zemljopisnom pogledu malo veći nacionalni park. Da se neke stvari poprave zaista bi mogli postati prava oaza mira i odmora.

Hrvatska umjetnička baština gotovo je nepoznata u Europi i svijetu, a za razmjerno malenu zemlju bogata je spomenicima. Mnogi od njih su sastavni i nezaobilazni dio vrhunskih ostvarenja europske umjetnosti. Nijedna zemlja nema jednakovrijedne kulturne spomenike i umjetničke doprinose u svim razdobljima. Uz spomenike prošlosti, suvremenu hrvatsku umjetnost zastupaju u zemlji i predstavljaju u svijetu mnogi arhitekti, kipari i slikari.

U medijima je najspominjaniji naš povijesni spomenik Dubrovnik, no iz godine u godinu i Zadar mu se sve više približava. Često je problem što inozemna javnost Dubrovnik vrlo često percipira zasebno i čak ne zna kojoj državi on pripada. To nam nikako ne ide u prilog.

Nipošto ne smijemo zanemariti ni hrvatske tradicijske običaje, koji su dijelom kultura, a dijelom način života. Gdje još možemo vidjeti krcat grad domaćeg stanovništva na radni dan kroz gotovo cijelo jutro, a i dio popodneva? No, tu je i ona malo starija tradicija koja se treba očuvati poput starih zanata, folklora, nošnji, svatovska tradicija, pa čak i misna slavlja.

Tri najupečatljivija hrvatska simbola su hrvatski grb, kravata i pas dalmatiner. Kravata je vrlo važna za prepoznavanje Hrvatske jer je u svijetu već općeprihvaćena, te je istodobno i hrvatska i svjetska. Zanimljiv je podatak da svaki dan 45 milijuna ljudi u svijetu pojede pizzu, a čak 84%  njih zna da je ona talijanski specijalitet. Istodobno 700 milijuna ljudi u svijetu nosi kravatu, a samo 1% njih zna da se kravata kao proizvod veže uz Hrvatsku iako se to može pročitati u svim enciklopedijama.

Najpoznatiji hrvatski proizvod u svijetu je Vegeta koje se prodaje u 40 zemalja svijeta. Pored Vegete poznati su i Bajadera, Summamed, Jamnica  i Cedevita. Od proizvoda koji se ističu kvalitetom i posebnošću važno je spomenuti lički škripavac, tounjski sir, istarski i dalmatinski pršut, te domaća vina. Kao konkurentne prirodne proizvode možemo navesti: istarske tartufe, drniški pršut, jadranske jastoge i škampe, divljač, šparoge, malostonske kamenice, velebitski med i izvorsku vodu. Samo jedan je primjer fotografija na kojoj američka pjevačica Beyoncé Knowles, zajedno sa svojim dečkom, reperom Jay-Z-om, pije Janu na utakmici u Square Gardenu.

Hrvatska turistička zajednica ima veliku ulogu u stvaranju pozitivne slike o Hrvatskoj. Neću ulaziti u trud koji ulažu, no zar zaista trebamo slušati stare babe i izbaciti najjači dio spota (pozadina poznate manekenke). Čini mi se da smo tu polovično dobri, ali činjenica je da turizam hrani dobar dio hrvatskog stanovništva. Ako se već zaista trudimo pratiti svjetske trendove i nuditi koncept 3S ( sun, sand and sea = sunce, pijesak i more), a moram reći da je i taj trend davno zastario, onda tu ne možemo zaobići i četvrti S koji predstavlja seks.

Hrvatska je i kroz sport u nekoliko navrata doživjela planetarnu popularnost. Često se čini da se možemo pohvaliti isključivo preko hrvatskih sportaša (Davor Šuker, Toni Kukoč, Goran Ivanišević, Janica Kostelić, Ivica Kostelić, Blanka Vlašić...). S obzirom da imamo 4,5 milijuna stanovnika, omjer talenata u odnosu na ukupni broj stanovnika je puno veći u usporedbi s drugim mnogoljudnijim i razvijenijim zemljama.

A tek kad bih progovorila o našoj uspješnosti u filmu, glazbi ili čak znanosti. Tu ću vas ostaviti da sami malo razmislite koliko smo dobri.

Činjenica je da su crna vremena i da je vrijeme za neke promijene, ali valjda još ima mjesta za nešto manje crne teme. Nadam se da nije kasno da ispravimo ono loše i potrudimo se biti još bolji u onom u čemu već jesmo dobri. Bit će to dug i trnovit put, ali samo ako se potrudimo.

KORIŠTENA LITERATURA:

Hrvatska (identitet, image i promocija), Božo Skoko, 2004.