Jučerašnji je dan obilježen mnogim zanimljivim događajima ili događanjima koji na neki način čine presjek stanja našeg društva.

Završilo je karnevalsko razdoblje, te smo objesili i zapalili glavnog i dežurnog krivca koji se u ovom kraju popularno zove krnjo. Bar su mi tako rekli. Srednjoškolci su iskoristili taj zadnji dan maškara da se izludiraju i to su nam demonstrirali na Narodnom trgu. Neki su iz poznatih kafića gledali s odobravanjem ili neodobravanjem. Neki pak nisu ništa mislili ili su se još dvoumili čega bi se najlakše odrekli u korizmi. Danas smo ponovo navukli one maske koje nosimo cijele godine i sve je po starom.

Osim svakodnevnih prosvjeda po glavnim gradskim trgovima diljem zemlje, ljudi su izvukli i traktore na ceste. Sada se političari rugaju s nama. Kažu da to radimo jer je popularno. Zanima me hoće li i dalje biti bezbrižni i smješkati se kada ljudima dosade marširanja i izvikivanja. Što ako krene gore? Je l' itko o tome razmišlja?

Ako su popularni prosvjedi, možda će i naša „čelična lady" uzeti za uzor Gadafija. Dotična kaže da su prosvjedi odraz demokracije. Dalo bi se tu još štošta komentirati, ali ne želim ulaziti preduboko u te teme da me ne bi slučajno svrstali u koju političku stranku. To nipošto ne želim.

Ako iskočimo iz stanja u zemlji, zanimljiv je podatak da je na jučerašnji dan 1918. godine započela sa radom Njujorška burza. Isto tako 1775. godine, Thomas Paine pozvao je na oslobođenje robova. I ne, nisam zaboravila da je prije točno sto godina i jedan dan proglašen Međunarodni dan žena.

Dan žena je u tih stotinu godina doživio razne krize identiteta. Malo se slavio, malo nije. Negdje je postao državni praznik, a negdje je izgubio taj status ili ga nikad nije ni imao. Danas se, u principu, obilježava u većini zemalja.

Kod nas, kao i kada se radi o nekim drugim stvarima, postoje razni stereotipi. Začudilo me kada sam shvatila koliko ljudi taj jedan simboličan dan usko povezuju s komunizmom. Još gore je što sam takve sam izjave čule samo od muškog roda dok su si žene međusobno čestitavale. U čemu je problem?

Još uvijek ne možemo preboliti komunizam? Mislim da je to najmanji problem. To je samo izlika ili jednostavno nepoštivanje žene kao žene, majke i kraljice.

Meni je žao što muškarci nisu informirani, ali njihov dan se službeno, prema mojim saznanjima obilježava 3. studenog. Navodno, prije jedanaest godina ustanovili su ga Ujedinjeni narodi.

Čak i na fejsu, nema koja prijateljica mi nije čestitala. A gdje su muškarci? Tata me prvi probudio porukom, ali on je stara garda. Ne znam mogu li ga uopće računati. On je od onih muškaraca koji još uvijek imaju gentelmanske manire. Dragi je čestitao čim je otvorio oči. Zna da mi je to na neki način važno. Ostali muškarci koje sam vidjela kao da su ignorirali sve to ili su izražavali svoj antikomunistički stav.

Jučer sam kupovala cvijeće za jednu dragu mi žensku osobu. Onako, kao žena ženi željela sam joj pokazati koliko je cijenim. Vidjela sam i druge žene kako šeću gradom s ponekim cvjetićem i zapitala sam se je li moguće da postoji još neki muškarac koji drži do te komunističke izmišljotine ili je opet na djelu ženska solidarnost?

Zbog svega toga nije ni čudno da se upravo Međunarodni dan žena iskoristio kako bi se govorilo o problemima žena u društvu ili ravnopravnosti spolova. Činjenice govore o tome kako su žene često građanke drugog reda. Nije nam lako koliko god muškarci ne htjeli priznati to. Možda će uloga žene biti jasnija kroz jedan tekst koji sam za potrebe kolumne skratila.

Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike. Treba imati više od dvjesto pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece. Ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca. Sve ovo radi sa samo dvije ruke. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno. Jest, mekana je, ali ima i snagu. Nećete vjerovati što sve može izdržati. Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se, a suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.

Žena je sjajno biće! Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje. One se smiju kada žele vrištati. Žene pjevaju kada žele plakati. Plaču kada su sretne i smješkaju se kad su nervozne. Bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde. Ne priznaju "ne" kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. Žena voli bez granice. One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe. One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce. Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi! "

Hodajte uspravne glave, uporne i ponosne (FB status).