Gospe moja, pomozi nam jer više ne znamo kome bi se obratili. Iz dana u dan, ja se pomalo pesimistično pitam, kad nam se to dogodilo. Jesmo li sami krivi? Ha, uvijek je netko drugi kriv, tako se sve vrti u krug. U zadnje vrijeme događalo se svašta.

Hrvatski branitelj Tihomir Purda vratio se kući, odakle nikad nije ni trebao otići. Prosvjedovalo se na sve strane. Prosvjedovali tzv. fejsovci po gradovima pa tako i u Zadru. Kako sam tu subotu bila slobodna, samo sam k'o sav ostali narod htjela popiti kavu na Kalelargi. Je, našla sam čak i mjesto na Forumu. Onda je krenulo.

S jedne strane Kalelarge maškarana povorka. Jer su bile i maškare. Ponekad pomislim kako su nam svaki dan maškare jer netko „gore" uvijek glumi ono što nije. S druge strane nezadovoljni građani prosvjeduju protiv Vlade. Pola grada sijedi i pije kavu kao da to njihova posla nisu. Cirkus, dragi moji, cirkus.

Prosvjedovali branitelji na Trgu bana Jelačića, prosvjedovali seljaci i ribari, obilježio se i Dan žena. Kao žena, koja će jednog dana biti i ono Sveto trojstvo - Žena, Majka, Kraljica - osjećam se dobro u svojoj koži. Ali da bi moglo bolje, moglo bi. Živjeti u Hrvatskoj, a biti koliko toliko normalan, postao je luksuz. Sad, kad dođete do granice kad je živjeti normalno postao luksuz, onda je posve suludo pitanje odricanja ove Korizme.

Čega da se više odreknemo? Jučer je bila Čista srijeda ili Pepelnica. Kako je hrvatski narod izrekom većinom katolički, taj je događaj bitan za Hrvate. Taj blagdan obilježen je postom i nemrsom. Sve je to super, ne jedemo meso i to. Izađeš vanka i lipo riba miriše, lignje ti sve čine zazubice. Zaključak? Samo jednu hranu zamijenimo drugom, čast iznimkama koje se posta zaista i drže.

Samo, kad prođe tih 40 dana, dođe Uskrs. Ajme, svega lipoga na stolu. Ja se najviše veselim pogačama jer mogu pojesti cijelu, samo me malo sram. I da, kuhanim jajima. Korizma? Ona brzo pada u zaborav i sve kreće po starom. Možda je znakovito kako Dan nepušenja pada upravo na Čistu srijedu. Kao, budite dobri kršćani i pokažite sebi i drugima kako možete 24 sata bez cigarete i tako možda shvatite da zaista možete bez duhanskog dima i trovanja.

Ništa novo, to svaki pušač zna. Samo, odreknemo li se još tih malih stvari koje nas zadržavaju na granici normalnog i ne dozvoljavaju nam da posve prolupamo, mi srljamo u nedozvoljeni minus. Znate ono, kad vam više ni banka ne može progledati kroz prste. E pa tu vam savjest neće dozvoliti dalje. Isto tako, posve je licemjerno. Da odvajam vjeru i Crkvu kao instituciju, poznato je. Pa je malo čudno da se propagira nekakva čistoća i odricanje samo 40 dana.

A što je ostalih tristotinjak? Papala maca jezik. Čega ću se ja odreći? Odričem se nesposobne Vlade, krize i nezaposlenosti. Odričem se kriminala, korupcije, zlih ljudi i inertnosti. Odričem se svega lošega i svega što nam je poremetilo životni standard. Ne tražite od naroda da se odriče malih gušta. To je jedino što nam je ostalo. Čega ću se još odreći? Iskreno, ničega.

Dosta mi je i recesije i prosvjeda i tete Jace, Vlade, siromaštva, propale tekstilne industrije i nepostojeće gospodarske strategije. Nemamo nikakvih posebnih luksuza, pa se i nemamo čega odreći. Odbijam 40 dana provesti glumeći sveticu. Odbijam izbaciti čokoladu, odreći se kave ili cigarete, slastica ili nedajbože Interneta. Neću pa makar me sutra pokosio Božji usud! Makar sutra grunuo Sudnji dan. Neću! Nikakvi luksuzi nam nisu dostupni pa da se njih odričemo. Rada ne možemo jer se raditi mora. Ovih malih svakodnevnih gušta neću se odreći iz principa. Ne vjerujte ovim lažnjacima po televiziji koji se kunu kako će se odreći svega i svačega u vrijeme Korizme.

Pametnije bi vam bilo odreći se samo jedne svoje plaće, koje kako znamo nisu baš jednake onima blagajnica u samoposluživanju, te je upotrijebiti gdje će to nekome puno značiti. Živite cijelu godinu umjereno, bez većih poroka i mračnih želja. Ljubite bližnjega i bit će vam kao ostalom puku. Uzdajte se u se' jer u nikog drugog i ne možete. I ne odričite se čokolade, Bog to sigurno nije rekao.