Cijeli život nas uče kako godine nisu važne. To je istina. Kad se tiče ljubavi, donekle se držimo te krilatice. Kad je, pak, o ženama i njihovim godinama riječ, sklizak je to teren. Dakle, godine nisu važne. Ili, ipak? Nije baš da ih imam puno. Godina, mislim. I nikad nisam htjela imati ni više ni manje nego imam. Ok, osim možda sa 17 kad se taj magičan broj 18 činio toliko svemoguć.

Budi zadovoljan onim čime raspolažeš. Što ne znači da je ponos gadna stvar i još gadnije je povrijediti ga. Kad navršite 20, cijeli svijet vam je pod nogama. Kad navršite 30, shvatite da vam cijeli svijet ne može biti pod nogama, s 40 vas boli briga za ikoga, s 50 ste toliko samosvjesni da ste sami sebi cijeli svijet, a s 60 pa nadalje svaka žena je ionako Kraljica.

Možda pomalo i patim od toga, ali manire i lijepo ponašanje odlike su civiliziranog društva. Pa tako obraćanje ženskim osobama ima toliko varijacija na temu, od „mala" do „baba". Kad mi se koja od prodavačica s pijace obrati s „gospođo", odmah mi skoči tlak. To zvuči tako staro, pa tako se mojoj nani obraćaju. Zar sam već došla u te godine da me nazivaju gospođom?! Jesu li žene osjetljive na godine?

Nikad ženu ne pitaj za godine, jedna je od umotvorina vjerojatno muškog dijela društva izmišljena kao obrambeni mehanizam. Kako nalažu običaji, udajom svaka žena postaje gospođa. Do tada je, razumljivo, bila gospođica. Osim što je posve nepotrebno, pitanje jeste li jedno ili drugo posve je nepristojno jer se moje bračno stanje nikoga ne tiče.

Ali, možda je kvaka u tome da kad čuju „gospođica" shvate da ste, kako bi se to politički korektno reklo, neudani. Mislim, kakve regule su nam ovo?! Prvo i prvo, dobijete ime koje su vam odabrali roditelji. Tu možete proći dobro, a možete se svijetom kretati obilježeni za cijeli život. Onda, dobijete očevo prezime jer opet, takav je zakon. Uzalud vam 9 mjeseci u majčinoj utrobi, ona nema pravo glasa.

Očevo prezime nosite do udaje i onda preuzimate muževo. I tu možete dobro ili loše proći. Nisam čula da je neki muškarac prije ženidbe gospodinčić. On je uvijek gospodin. Ma nemoj, samo mi uvijek mijenjamo nešto. Ma zalijepite nam na čelo, pa da već jednom prestanemo s tim dvojbama tko je što i zašto. Ako se vodimo onom  da je svaka žena gospođica do udaje, što je onda s ženama koje su zašle u neke godine, a udale se nisu? Jesu li one gospođice ili gospođe?

Kako puno vremena provodim na telefonu jer je posao eto takav, susrećem se s raznim likovima. Od onih koji odmah krenu s „gospođo", pa kao tiho upitaju jesam li još „gospođica", kao da je to neka bolest pa sam nedajbože još neudana, do onih koji bi odmah prešli na ti i nakon druge sekunde razgovora već pitaju ime i odakle ste točno, pa do onih usamljenih bakica koje mi se obraćaju s „dušo". A kako se na njih ljutiti?

Poanta je u tome da je posve nebitno jesam li ili nisam udana jer a) pričate sa mnom preko telefona, b) pričate sa mnom posve službeno, c) zašto bi vas se to ticalo? d) jesam li ja vas pitala bračno stanje?! Posve je nebitno jesam li udana ili ne! Sad ti budi pametan. Žene su čudna bića, to je poznato. Zato nemojte poživčaniti ako vam netko posve pristojno obratio s „gospođo" iako s 25 još uvijek imate lice novorođenčeta. Tješim se mišlju da će mi to isto lice dobro doći s 50.

Za one žene koje zađu u godine kad i unučad imaju, česte se kažu da su žene u najboljim godinama. Pogrdno, za sve starije od 30 omakne se kojem mulcu ono „baba". Vidite koliko različitih kategorija smo pronašli. Sad mi recite da je tako i s muškarcima. O ne. U moru zakona i odredbi koje na svakodnevnoj bazi donose u Europskom parlamentu, ja sam iskopala jedan koji se tiče teme.

Tako je zabranjeno oslovljavanje žena sa „gospođa" ili „gospođica". Umjesto toga jedina je opcija korištenje punog imena i prezimena pri oslovljavanju. Dobra! Svega će se ti ljudi sjetiti. Ali neke stvari se nikad ne mijenjaju. Kad se preko vas do šanka progura netko tko se tek rodio kad ste vi već dobro zagazili u osnovnu školu, zapitate se gdje ovaj svijet ide. Kad vam taj isti dječarac pokuša uvaliti neku spiku, to je kraj. Što tako lijepa dama radi sama?

Sigurna sam da ste bar jednom doživili takav, usudila bi se reći povijesni, ulet. Događa se obično kad predstavnik muškog roda u niskom letu posve slučajno naleti na primjerak ženske vrste kad na trenutak ostane sama jer je frendica otišla gdje i carevi idu pješke. Odmah, panika! Oprez! Žena je sama! Moramo pod hitno nešto poduzeti!

Uvjeravam vas da su žene sposobne same provesti tih pet minuta. Bez uleta, bez pitanja, bez pokušaja loših fora. I bez gledanja prstena na ruci. Ali, ako već moram birati, draže mi je „gospođica" nego „mala"! To je posve nedopustivo i krajnje bezobrazno, bez obzira na godine.

Ne bježim od nijednog dana koji mi stvara borice po usnama od smijanja. Sve je to iskustvo, jedan život. Dragi dječarci, skulirajte se malo. Ne obraćajte nam se kao da ste upravo sišli sa skele nekog građevinskog poduzeća ili pak, stabla. I zaboga, nikome se ne obraćajte sa „šećeru"!