Uvijek su nas učili da valja pomagati. Kažu, to je jedna od vrlina ljudskog društva. Pomozi bakici preko pješačkog, pomozi susjedu opiturati ogradu, pomozi djevojci iz susjedstva ponijeti teške vrećice. To je stvar dobrog kućnog odgoja. Međutim, sve bi to ubrzo moglo pasti u vodu. Majke bi dječicu mogle učiti novim vrednotama.

'Ćerce, pomoći možeš samo ako te nitko ne vidi i ako si sigurna da te nitko neće cinkati. Dakako da to nije meni palo na pamet. Ne, ne. Vidite, Zakon je dobra stvar. Pomaže u očuvanju reda i mira, upravlja državnim institucijama i nadasve obilježava jednu državu kao uređenu i u kojoj te iste „institucije rade svoj posao".

Taj citat, opet, nisam ja izmislila. To je krilatica i prešutni odgovor na sve što se u ovoj državi događa. Tako je naša Vlada pronašla nadasve originalan način da suzbije sivu ekonomiju. U hitni postupak poslaše oni prijedlog Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.

Prigovor? Razmišljam i razmišljam i ne mogu ga pronaći. Kako se u ovoj zemlji sakrivaju razni zečevi i gotovi svi imaju velike uši i u ovom zakonskom grmu skrio se jedan. Uši si, naravno, ogromne. Naime, taj Zakon zabranjuje pomaganje poznanicima u popravku kućanskih aparata, berbi, svinjokolji i drugim sitnim radovima. Radi se dakle o dobrosusjedskim odnosima i čistoj ljudskoj potrebi da se nekome pomogne.

Ali ne, našli oni gdje će kopati. Po prijedlogu Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti dozvoljava vam se pomoć u radovima samo susjedima koji su od vas udaljeni 500 metara te rođacima do četvrtog koljena. To bi značilo brojanje krvnih zrnaca. Što opet dovodi do moje najdraže teme, a to je administracija i gomila birokracije. Jer će to srodstvo opet trebati dokazivati, zar ne?

Možemo zaboraviti branje maslina po principu „ja tebi ti meni". Sad, kako će se to odraziti na mala seoska gospodarstva, nije poznato. Zar to nije divno? Kad sam već pomislila da Vlada ne može više ništa učiniti što bi povrijedilo našu inteligenciju ili pak dovelo do još većeg nezadovoljstva, oni nas tako lijepo iznenade svojim uracima.

Siva ekonomija u Hrvatskoj, prema nekim procjenama, iznosi oko 20 % BDP-a. Pod tom krinkom i onim izgovorom o smanjenju nezaposlenosti, to jest brisanju ljudi s popisa ako se uoči kakva nepravilnost ili pogodovanje onoj istoj sivoj ekonomiji, oni nama serviraju ovakve, usudila bih se reći smiješne i uvredljive zakone. Svaka bi poluprisebna, prosječno inteligentna i prije svega normalna Vlada pokušala učiniti sve što je u njenoj moći da tome stane na kraj.

Ali ljudi moji što je ovo? Kad sam onako usput ovih dana pokupila tu informaciju, mislila sam da je ovo proljeće vani i meni pomutilo mozak. Krivo sam čula, uvjeravam ja sebe. Ma jok, oni to ozbiljno. Da mi je samo znati kako su mislili to kontrolirati. Hoće li upadati u stanove hrvatskih građana - poreznih obveznika, poštenih ljudi i budućih državljana Velike Europe -  i glumiti tajne agente koji njuškaju?

Hoće li zaposliti ljude da poput tajnih službi obilaze kuće i srednjovječnim ženama upadaju u kupaonice ispitujući ih pod jakim svjetlom u kojem su srodstvu s tom ženom koja im upravo farba kosu? Kako će to izgledati, pitam se. Inspektori će sa stabala viriti u prizemnice ne bi li uočili kakve nepravilnosti u mijenjanju osigurača i žarulja.

Oprez! Teoretski, jedan ljubavni par može skupo platiti svoju posve nevinu ljubav. Kako? Pa recimo da ste jedna djevojka u koja živi ili možda i ne živi sama, posve nebitno. Imate dečka koji je vješt s rukama. Mislim, sitni popravci po kući i to. Dečko, za potrebe ilustracije,  živi na drugom kraju grada. A vama je sušilu za kosu pregorila neka žica. Dok je kosa još mokra, pali vam se lampica. Pa naravno, Dečko će sigurno nešto smisliti.

Oprez! Ljubav će vas koštati! Koliko? Pa ukoliko vam Dečko pomogne i popravi sušilo, čeka ga kazna od 5 do 30 tisuća kuna. Popijete li još čašu vina poslije toga, još će vas optužiti za neregistriranu uslužnu djelatnost. Karikature radi, izvanbračnom partneru može se pomoći samo uz uvjet da ta izvanbračna zajednica traje najmanje tri godine.

Ma meni je ovo komično i ne mogu se prestati smijati. Dakle, stane li vam ujutro auto usred prometne gužve dok idete na posao, nitko vam neće moći pomoći ni odgurati ga do prvog parkinga. Zašto? A čuješ, kazna je kazna. Sad ozbiljno. Kako da protumačimo ovaj zakon koji nam je Vlada tako lijepo servirala? Ma nećemo ozbiljno, 'ko ih šiša!

Oni se nama rugaju, možemo i mi njima. Ako taj nebulozni zakon pak prođe, oprez! Pomozite bližnjem svom, ali pazite da vas nitko ne vidi. Oni vrebaju na vas...