Hodajuća nevolja! Poznato? Naravno, Magazin i njihova „Kemija".

Ga ga, je je... A ovo? Moguće je da postoji još nekolicina ljudi koji ne znaju za novopečeni hit iste grupe, a zove se „Još se ne bi udala".

Poprilično sam se zabrinula kada sam na fejsu vidjela razne statuse: „ Je,je, ga ga, Još se ne bi udala, Volim kada noćarim, Jer sam ja mali ženski bekrija...". Čudila sam se kakvi su to sada pametni statusi, kad mi je pod nos došla ova pjesma i sve mi je bilo jasno. Novi hit u Hrvata.

Zanimljivo je, kako je danas došlo takvo vrijeme da pjesma preko you tube-a može postati hit u jedan dan, a još kad tome dodamo učinak facebook-a, dovoljan je čak samo i jedan sat.

Kako je u zadnje vrijeme (prema natpisima tabloida) Jelena Rozga preuzela Severininu titulu kraljice estrade, tako je Magazin prati u stopu sa svojim veselim hitovima. Naravno, iza oba projekta stoji svestrana obitelj Huljić. Da nema našeg Tončija i njegove ženice, bili bi poprilično zakinuti za zaista inspirativna djela koja pjevaju većina estradnjaka.

Ja sam se zapitala u čemu je štos. Došla sam do vrlo jednostavnog odgovora. Svi možemo ponizno priznati da stihovi navedenih pjesama ne skrivaju neku dubokoumnu poruku ili slično, ali činjenica je da ova zabavna hrvatska muzika postiže svoj cilj. Zabavlja nas na sve strane.

Neka svatko komentira kako ga volja, ali meni je ovaj novi tekst pametniji od kolica iz kojih vire crte tvoga lica. Doduše, za niti jedan nisu potrebne velike mentalne sposobnosti da bi se shvatio, ali ustanovili smo koja je svrha takvih tekstova.

A isto tako, davno smo ustanovili što prolazi na našoj glazbenoj sceni. Licemjerno bi bilo daljnje pljuvanje (iako to nije cilj, ali se ipak može tako shvatiti) po tim pjesmuljcima kada i sama znam svaki hit od svoje pete godine.

Svatko ima pravo izbora. Kome se ne sviđa, neće ni pokušavati slušati, a kome se sviđa pronaći će mjesta na kojim će se razbacati uz tu ultrazvučnu melodiju ili će je puštati u autu uz širom otvorene prozore, pa neka cijeli svijet čuje.

Meni je drago da uz sve to, postoji mjesta i za nešto drugačije poput Nene Belana, Harija Rončevića, Michelle Hendricks kvinteta, Tomislava Bralića i klapu Intrade, Rundeka, T.B.F-a i ostalih čiji su koncerti posjećeni od strane zadarske (a i šire) publike.

No pustimo sad to na stranu, mene više brine zašto se ne sramimo Magazina, a sramimo se onoga što se popularno naziva „cajke"? Iskreno, nisu ni ovi naši zabavnjački ritmovi puno dalje od toga naziva. Onaj istočnjački melos sudjeluje u popriličnoj mjeri i na našoj i na njihovoj strani Dunava.

A gdje je Halid? Znate vi koji Halid. On se već kao može staviti u isti koš sa cajkama. Nije on naš. Smiješno. Ali bitno je da nije društveno poželjno hvaliti se da slušaš Halida, a još manje „prave" cajke.

Zašto se većina i dalje srami i kao „javno" zgraža nad Halidom ili Samardžićem, a tek da ne govorim o onim malo žešćim ritmovima poput Seke, Lepe Brene,... Usprkos tome većina ih Hrvata potajno sluša nebitno o kojim se prigodama radilo. Priznajmo već jednom! Ma, znamo mi dobro sve, i kako se meša i tko je Mišo moj.

Sram je čovjekov unutarnji osjećaj kompletnog smanjenja i nedostatnosti kao osobe. To je oblik osuđivanja sebe. Sram je prvenstveno društvena emocija jer je potreban netko drugi da bi pred njim osjećali sram. Čest slučaj je da ljudi čine sve moguće stvari kako bi izbjegli situaciju ili mogućnost da se pred nekime izlože radi nečega. Sram ima i svoj drugi pol, to je polarnost ponos-sram.

Ne želim poticati slušanje bilo koje vrste glazbe. Zagovaram samo zdrav razum i vlastiti stav koji bi trebao biti isti i u četiri zida, ali i van njih. Znam da je uvijek lakše braniti naše i reći da nismo isti poput naših susjeda i da naši zabavnjaci nemaju veze s cajkama, ali htjeli mi to priznati ili ne, svaki hit je sve bliži tome.

Ga, ga... Je, je... Ne izlazi mi iz glave! Priznajem!