Ostalo / Kolumne

Život u čistilištu

Pozdrav iz Velike Jabuke

Pozdrav iz Velike Jabuke

Scena kao iz Seks i grada, Carrie na krevetu  piše svoju kolumnu u svom stanu na Manhattanu. Sada zamislite crnu verziju zavaljenu u fotelji negdje u Hobkenu, predivnom gradiću koji gleda na New York City (točnije Manhattan) i koji je provjereno bliži tom dijelu grada nego bilo koji drugi kvart. San svake djevojke, a meni se na sreću ostvario.

Ovo je moj treći posjet  tom gradu i svi me zezaju da sam već postala Njujorčanka. Da, Njujorčanka koja obožava doći na dva tjedna obaviti razgledavanje, shopping i onda shvatiti kako ipak ne bi za ništa na ovom svijetu (usprkos svemu sto se dogada oko nas) mijenjala „Lijepu našu zaje...u".

Sam let do Velike Jabuke i ne traje toliko dugo, no bez direktinih letova iz Hrvatske sve je kompliciranije. Uz presjedanja i čekanja imate osjećaj da let traje čitavu vječnost. I kada mislite da je kraj, ipak nije. Prije preuzimanja prtljage u vašoj američkoj destinaciji morate proći jos jednu kontrolu (kao da ih već niste imale dovoljno). Opet vam (kao za vizu) uzimaju otiske prstiju i slikaju vas. Valjda za uspomenu?! Šala, naravno. Nekako, stvaraju u vama ružan osjećaj. Previše papirologije, a za što? Pa nije ta zemlja tako obećana?

Daleko od toga da ako si sposoban i vrijedan imaš puno više šanse za uspjeh, ali postoje mnoge stvari „za i protiv". Ja nisam baš sigurna bi li mogla živjeti ovdje (gotovo sigurna), ali mojoj je sestri jako dobro ovdje i na neki način je ostvarila svoj američki san.

Imam sreću pa se nalazim u gradu koji se ne može nazvati potpunim dijelom Amerike jer je potpuno različit. To je grad u kojem se susreću sve kulture svijeta. Grad koji nikada ne spava. Grad koji izgleda baš kao na filmu, i bolje. Čak bi se usudila reci da nema onih debelih Amerikanaca kojima se volimo rugati, možda jedino postoje u turističkoj varijanti.

Moj najdraži dio New Yorka je Manhattan. Sve što treba nalazi se baš tamo od muzeja, parkova, dućana, ureda i raznih drugih atrakcija. Imam osjećaj da je kod nas uvriježen stereotip da je NYC samo beton, zgrada do zgrade od kojih se ni nebo ne može vidjeti.

Istina je ipak posve drugačija. Grad je prepun lijepih parkova savršeno prilagođenih djeci i odraslima. Nešto što se kod nas baš i ne može vidjeti. Za koji park sa sigurnošću možete reći da nećete naći pseću kakicu, opušak ili čak iglu? Nisam baš sigurna s čim bi se pohvalili. Tamo je sigurnost djece na velikoj razini.

Često me pitaju je li slika New Yorka baš onakva kakvu je vidimo na slikama i filmovima? Ne, ne ide dim iz kanalizacije u zabačenim ulicama, ali Bronx izgleda zaista nekako opasno. Turisti tamo odlaze samo zbog ogromnog zoološkog vrta, inače se baš i nema što za vidjeti, a vjerujte mi i da ne bi voljeli tamo zalutati. Dio grada koji me posebno oduševio je Brooklyn. To se odnosi na onaj malo elitniji dio, ali čini mi se da vožnja do Manhattana (a tamo većina ljudi radi) traje čitavu vječnost. No, ono što tamo treba vidjeti je botanički vrt i Prospect park. Začudujuće zelenilo.

Jednom sam pročitala kako je trend u Hrvata (vjerojatno onih dubljeg dzepa) shopping u New Yorku. Istina je da se stvarno isplati kupovati, pogotovo američke marke. Ipak i tu postoji caka koja mene silno izluđuje,a to je čekanje. Što god radio u Americi, ne može proći bez čekanja pa tako ni kupovina. Čekaš da izabereš nešto u dućanu (jer je uvijek gužva), da probaš, a čekaš i da ti naplate.

Nama se rugaju kako u radno vrijeme ispijamo kave, ali oni to vrijeme potroše u svojoj lijenosti. Prodavačice se gegaju po dućanu, uvijek je sve razbacano, na blagajni je opsadno stanje koje i ne dira previše tetu koja tamo stoji i tipka račune... Čovjek bi rekao da to nije onaj isti grad u kojem na ulici ljudi doslovno sprintaju i gaze preko onih jadnih turista koji zastajkuju kako bi uhvatili koju sliku. I onda još uvijek mislite da se kod nas nesto dugo čeka? Ni približno. Naše tetice u dućanu su ekstra brze.

Fascinantan je taj grad. Imaš osjećaj kao da je tu sve dopušteno. Od djece koja su bez povoda i razloga usred bijela dana zamaskirani u svoje omiljene junake, ljudi koji šetaju (doslovno) goli, do raznih nacija svih boja i veličina. Svi se uklapaju u sve. Tamo se jednostavno ne moram bojati hoće li mi se torba uklopiti u outfit ili brinuti se ako mi frizura i nije baš postojana.

Ovo je grad koji bi trebao biti u top10 destinacija svakog turista zbog svoje raznolikosti i osebujnosti. Tu ne možeš izgubiti inspiraciju za kolumnu jer se stalno nešto događa, čak se i bojiš kako će sve stati u taj mali medijski prostor rezerviran samo za tebe.

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.