Ne znam kad je točno krenula ta spika o princezi i njenoj vječnoj potrazi za princem na bijelom konju. Odgovorno tvrdim kao ljudsko biće i žena - prinčevi ne postoje, a ni bijeli konji nisu baš na svakom koraku.

Ima slučajeva da ste za muškarca za kojeg ste mislili da će biti vaš princ na bijelom konju, ustanovili da je sam konj i dali petama vjetra. Ne vjerujem da niste čuli kako svijet ima novu princezu. To je ona ista koja se neki dan pred očima javnosti, gdje se po istraživanjima gledanosti ubraja i oko milijun Hrvata, udala za engleskog princa i nasljednika loze. I nikako mi nije jasno zašto su nam uvalili taj prijenos kraljevskog vjenčanja. Da nam rade zazubice?

Niti je to moja država, niti je moja kraljevina, a bome nije ni moj princ. Očito. Nije baš da sam se ikad mogla ufurati u priču o princu koji čeka samo mene da ušetam u njegov savršeni svijet. Kad smo već kod kraljevske obitelji, ne bi joj bila u koži. Nije dovoljno teško što udajom dobivaš cijelu jednu novu obitelj kao svojtu, nego je u njenom slučaju ta ista obitelj ni manje ni više nego kraljevska!

Osim bogatstva koje je teško procijeniti koliko je uopće, te svih vrata koja se kraljevskoj obitelji otvaraju, ne znam što bi me moglo tamo privlačiti. Pa nije ni toliko lijep. Ha?! Vjerojatno se svakoj svjetskoj i našoj domaćoj sponzoruši ovakva moja izjava učinila pomalo nemogućom. Ili pak, posve nemogućom. Svaka je sponzoruša koja imalo drži do sebe, na taj dan izgubila dio šansi da će se napokon pošteno i bogato udati. Ma gdje ćeš bolje od engleskog princa? Ipak, ostaje im još jedna šansa.

Još jedan kraljevski sin plave krvi kao posljednji izdanak loze koji bi mogao poslužiti kao ono što čekaju - materijal za ženidbu. Međutim, nije samo taj princ jedina šansa da se prema vama ponašaju doslovno kao prema princezi. Onaj dio kako će se muškarac prema ženi ponašati kao prema princezi jedino ako ga je odgojila Kraljica, a već smo zaključili kako je svaka žena Kraljica, posve je točan.

Ne bismo mi ljudi bili ono što jesmo da se ne borimo sa svojim različitostima iz dana u dan. Kažu da su žene i muškarci dva odvojena svijeta koja savršeno funkcioniraju i nadopunjuju se. Isto tako, kažu da je žena na brodu nesreća. A žena na nogometnom terenu? E pa drage moje, mit je srušen. Znate onaj nogomet utorkom koji se nikako ne smije propustiti jer si inače papak?

Na takvu jednu mušku seansu ugurala se iskreno vaša niže potpisana. Deset znojnih momaka u najboljim godinama. Naganjaju loptu tolikom žestinom, želeći igračima suprotnog tima, koje su do maloprije zvali braćom, polaganu smrt. Psuju poput gnjevnih vozača kamiona na autocesti ljeti u tri sata popodne dok se voze 50 na sat iza neke lude ženske koju boli briga što joj bradonja pokazuje srednji prst i spominje majku.

Dakle, jedno žensko biće revno je pratilo utakmicu, smijalo se i žestilo s njima, pozdravilo ekipu na rastanku i zaključilo da je jednom bilo više nego dovoljno za profinjena ženska osjetila. Toliko hvatanja za međunožje u životu vidila nisam, kao ni čula toliko raznolikih psovki vezanih za dijelove tijela i rodbinu. Muškarci se svađaju i mire otprilike svakih pet minuta obično zbog sporta i navijanja za neki klub. Iako su do prije pet minuta na terenu jedan drugome ulijetali pod noge i spominjali razne dijelove tijela, kad odu s terena vole se kao i prije.

A muško prijateljstvo je puno jednostavnije od ženskog. Dovoljno je da navijaju za isti klub i popiju koju pivu skupa i to je početak jednog divnog neraskidivog prijateljstva. Vjerujte mi, nakon sat vremena trčanja po terenu na koji ja ne bi ni nogom kročila, ni jedan ne izgleda kao princ. Dečkima će biti drago čuti kako sam nos provirila gdje možda nijedna žena nije, isključivo radi istraživanja međuljudskih odnosa i ništa više. Dok sam ih tako gledala iza ograde na sigurnoj udaljenosti, priča o princu i princezi motala mi se po glavi. Leži li u svakoj ženi djevojčica koja želi postati princeza? Ne, ne i sto puta ne.

Takve i ine pretpostavke sigurno je stvorio muškarac jer nije mogao podnijeti da ga je neka otfikarila po kratkom postupku pa je stvorio priču kako žene teže savršenstvu. Pih, laži i obmane. Živjeli su sretno do kraja života? Hm, držimo joj fige. Ja joj u koži ne bi volila biti. Ili možda? Možda samo u njenim cipelama. Doslovno.

Teško da imam šanse kakvom princu upasti u oko. A i što će mi to. Dobila bi teniski lakat i ukočenje vratnih žila od silnog kraljevskog mahanja. Preostaje mi misao da će se dragi prema meni ponašati kao prema princezi. Ma da, savršenstvo je tako dosadno. A i uvijek ćemo biti tatine princeze, zar ne?