Ove je godina glavna fora da je u Hrvatskoj sve u padu samo nezaposlenost raste. Nije to samo fora, već surova realnost. S dolaskom turističke sezone sve se mijenja, ili bar nešto. Već u predsezoni ostvarili smo dvostruko veći porast nego lani. Tako bar kažu. Što će tek biti kad za pravo krene sezona i turisti? Živi bili pa vidili, i okusili bar mali dio tog kolača.

Zaposlili smo ponešto onih ljudi sa zavoda i time bar prividno smanjili onu ružnu brojku od tristo i nešto tisuća nezaposlenih. Ne možemo poreći da nam je na ruku išao Uskrs koji je ove godine bio malo kasnije nego inače, kao i vrijeme koje nas je poprilično služilo u ovom periodu. Samo da se nastavi tako i Hrvatska će možda ostvariti onaj rast od jedan posto BDP-a.

Žalosno. Toliko smo jadni da se oslanjamo na dva mjeseca turizma. Nemamo ništa drugo čime bi bar malo popravili situaciju. I kada razmislim, stvarno nemamo. Industrija? Što je to? Sve što smo i imali poslali smo u stečaj i/ili ugasili, a ono malo što je ostalo jednostavno nije dovoljno. Banke smo također malo popalili, građani se zadužili, plaća nema i sve tako u krug. Veće svote su zaplijenjene ili blokirane jer su stečene teškom mukom zvana krađa. Uvozimo više nego što izvozimo i tako... Nemamo baš neke alternative. Sve snage ćemo uprijeti u dva mjeseca i onda hladiti znate već što. Ponavljam, žalosno. Ali sve je na nama, a ne na onima gore. Kao i uvijek.

I stvarno, turizam nam ide. No, i tu bi se dalo puno više učiniti. Onako, rugamo se na primjer jednoj Turskoj. Program pun njihovih sapunica, a naših ni nema. Njihove vode tisuće ljudi u Istanbul samo zbog jedne Šeherezade. Oni su kao neki primitivni Istok, ali očito ta primitivnost pali. A najzanimljivije od svega je upravo to što se njihov turistički slogan vrti nasred Times Square-a. Vidjela sam svojim zdravim očima i pala na guzicu. Imamo li se još namjeru rugati? Samo na tom mjestu njihovu poruku vidjelo je tko zna koliko milijuna ljudi, a ako je naš štand i ove godine u Berlinu (mjesto najprestižnijeg turističkog sajma) izgledao kao i prije tri godine kada sam ga imala priliku doživjeti onda smo dragi moji jako daleko od Turske.

No, da se odmaknemo i od njih (iako je ponekad dobro kada ne znamo smjer oponašati one bolje u našoj klasi) idemo ravno u prizor koji sam vidjela danas na potezu Zadar - Nin - Vir. Onako jad, bijeda i žalost. Imamo mi divnu, predivnu prirodu s kakvom se možda ni Turci ne mogu pohvaliti, ali zaista ne razumijem apartmanizaciju naše obale koja totalno umanjuje dojam i sliku naših ljepota.

Da se odmah mi razumijemo, nemam ništa protiv privatnog smještaj. Činjenica je da Hrvatskoj nedostaje smještajnih kapaciteta, ali hotelskoga tipa i to malo više klase. Ponovo naglašavam, uz sve to ni apartmani uopće nisu zlo. Neka mali ljudi žive i rade od svog truda. No gdje je opet ta država? Neplanska gradnja, kuće nabacane bez ikakvoga reda i poretka, peterokatnice, šesterokatnice tik uz more, ceste, pa ne znam kako bi ih opisala... Baš, Booožee Jadranka, Bajs i ostali.

Silno me to smeta, kao i primitivizam svake vrste. Gdje su autohtone dalmatinske kućice kakve možemo vidjeti na nekim starim slikama? Jedino još u suvenirnicama i to po mogućnosti kineske proizvodnje. I onda se čudimo kako to da u Istru dolaze malo finiji gosti, a kod nas samo Česi, Poljaci i ekipa sa svojim konzervicama. Oni su od svojih kamenih kućica napravili brand pod nazivom „Istarske vile". Njima, doduše, u prilog ide činjenica što tamo nije bilo rata i razaranja pa su se razvijali dok je ovaj dio Hrvatske stagnirao.

Sve je to meni jasno i ne krivim male ljude koji su samo našli način da zarade pokoji eurić. Opet su krivi oni gore koji ne potiču razvijanje turizma koji će svima donijeti bolje. Ako ne zaustavimo ovo na vrijeme, ne želim ni zamišljati kako će nam obala izgledati i kako već na nekim mjestima izgleda. Puno je generacija bilo u Lloret de Maru na maturalcu. Eto tako će nam biti ako se ne opametimo.

Lloret de Mar nije primjer pozitivnog razvoja turizma ako niste dobro razumjeli. Pedesetih godina u taj grad je stigao turizam koji ga je promijenio iz temelja. Mnoge lijepe zgrade i znamenitosti su nestale. Rijetke su autentične kuće koje su preživjele betonizaciju i danas su ih uglavnom istisnuli hotelski blokovi. Ukratko, to nije grad koji će vas oduševiti kulturom, znamenitostima ili prirodnim ljepotama, ali noćni život je odličan. Želimo li i mi to našem mjestu, gradu, selu, a tako se volimo hvaliti svime onime što je navedeni grad davno izgubio?

Ne želim upropastiti sezonu svojim crnim mislima, samo potaknuti na razmišljanje prije nego postane zaista kasno. Nova sezona je zapravo već tu, počela je i sudeći po prvim rezultatima na dobrom smo putu. Ostvarit ćemo rast, pomoći ćemo našem žalosnom BDP-u, i „ništa nam neće ovu sezonu pokvariti, nikakvi crnjaci, ni ružne stvari, ni lupeži, barbari, ni glupi političari, ni umišljene čunke, ni zli komentari,ni generali, ni svjetski vladari...". Želim vam svima uspješnu sezonu.