Nedavno smo mogli čuti ili pročitati kako će uskoro policija imati pravo nadgledati nas tako što će tajno ulaziti u naše domove kako bi postavili mikrofone ili kamere, te prisluškivati telefone, tajno presretati, prikupljati i snimati računalne podatke. Zvuči smiješno? Neki smatraju kako su sve to radili i prije. Činjenica je da se danas ne možemo sakriti, čak će to i zakonom odobriti.

Rugamo se „ukućanima" poznatog Big Brothera, no oni su u to (za razliku od nas) ušli svjesno i još će dobiti neku lovu, doduše sitnu. Nismo ni svjesni kako smo i sami tome izloženi gotovo svaki dan.

Tehnologija radi svoje i možemo biti snimljeni na svakom uglu. Nema kafića, banke, dućana i sličnih radnji u kojima vlasnici ne drže kamere. Snimaju se i ceste, točnije autoput. Kamere lokalnih televizija su na svakom koraku i nikad ne znaš kada će ti zazvoniti mobitel kako bi ti dojavili da si bio viđen ili viđena. Da ne govorim još o raznim fotografima koji rade za naše portale ili djela amaterskih ruku i fotoaparata. Poznati list 24sata koristi upravo svoje čitatelje kao novinare ili fotografe amatere.

Osim toga, čula sam kako je lako i preko davatelja telekomunikacijskih usluga doći do informacija o tome koga je pojedini broj zvao i slao poruke, pa čak i sami sadržaj takvih radnji. Ne, ne šalim se. Uostalom, ako nekome ne vjerujete samo mu uzmete mobitel u ruke i znati ćete kako je proveo dan.

Sa fejsom smo već i sami počeli stvarati ozračje Velikoga Brata. Nekada su statusi obavještavali korisnike o tome kako je neki pojedinac proveo dan, sada za to služi aplikacija (za pametnije mobitele) koja obavještava tvoje virtualne prijatelje gdje se točno nalaziš, u kojem kafiću, mjestu i slično. Totalno ne mogu shvatiti. Ma koga je briga gdje ti sada piješ kavu. Možda je među prijateljima i ona osoba koju ne želiš vidjeti, a time kao da pozivaš svih četiristo, petsto ili tisuću fb prijatelja da ti se pridruže. Svašta.

Osim toga tu je i dobri stari mail. Tu se često dopisujemo s onim ljudima s kojima nismo često u kontaktu i onda im prepričavamo svoj život u zadnjih nekoliko dana, tjedana ili mjeseci. Onaj koga zanima i taj sadržaj lako će naći nekog kompjuterskog moljca koji će problem s lozinkom riješiti kao od šale. I onda se pitam, čemu svi ti zakoni? Vrlo je jednostavno ući u nečiji život.

A ako nam ne pomažu čuda tehnologije onda su tu ljudi. Ljudi uvijek sve znaju. Možda se uspijemo sakriti pred tehnologijom, ali od ljudi nikada nećemo. Začuditi ćete se koliko usta zna gdje ste jutros pili kavu, s kim ste prešli đir preko grada ili ne daj Bože nešto gore i ozbiljnije. Moja najbolja prijateljica uvijek ima drugu najbolju prijateljicu, kao što i ta ima drugu svoju najbolju prijateljicu i tako u krug. Sve vam je jasno. Kažu da Bog sve vidi i zna. Čini mi se da ljudska bića još više vide i znaju.

Hoćemo li napokon priznati kako je, osim na televiziji, i u naše živote došao sindrom Velikog Brata? Možda je to jednostavno oduvijek tu! Nasmijte se, nikad ne znate tko vas gleda.