Dogodio se i taj trenutak. Susret lutkara i lutkarskih kazališta, 1991. godine. Dvadeset godina kasnije, ponovo u Zadru. Gradu koji već 25 godina gradi novo kazalište za svoje lutkarske čarobnjake. A sve je počelo davne 1951. godine, s dvanaest glumaca, dvanaest lutakarskih apostola. Prva predstava, Nazorova 'Crvenkapica'. Ona se i danas igra, njome započinje sezona. Simbol zadarske neizbrisive tradicije njegovanja hrvatskih dramskih antologijskih djela.

Tu je djelovao Branko Stojaković, tu je zablistao Luka Paljetak. Revolucionarne sedamdesete godine, kada se vizualni dojam stvarao preliptanjem lutke-scenografije i scenografije-lutke. Tada nastaju predstave poput Ružnog pačeta, postojanog kositrenog vojnika. Zadarski lutkari grabe naprijed, put ih vodi u Barcelonu s 'Ribarom Palunkom i njegovom ženom'. Osobit je odnos prema starijoj hrvatskoj književnosti - 'Muka sv. Margarite', 'Judita', 'Planine'.

Ni rat nije mogao izbrisati probe. Crkva Sv. Dominika. Padaju granate, Milena Dundov trči preko mosta da bi stigla na probu.

Stotine odigranih predstava, stotine osmjeha na licima mališana koji danas to više nisu, ali nose lutkare i njihov čudesan imaginarij u srcu. To je priznanje koje vrijedi više od svih stručnih nagrada - a njih nam ne nedostaje.

Utkani su naši lutkari u europski plašt lutkarstva, nesumnjivo su dio zadarskog kulturnog identiteta. Pa ipak, nikako da zatvore ono važno poglavlje, a zaista ne bi bilo dobro zatvoriti sva ona poglavlja na razini države i doživjeti ulazak u Europsku uniju prije nego uđemo u novu zgradu kazališta lutaka.

Nad tim je zdanjem ovih dana osobita sjena, iako se ne mogu oteti dojmu da je entuzijazam, optimizam i kreativnost sudionika SLUK-a, Susreta lutkara i lutkarskih kazališta, cijeli grad pretvorio u šareni kaleidoskop razigrane mašte. Razgovarajući s tim ljudima, otvarate se na sasvim novi način i dolazite do novih spoznaja.

Oni žive u jednom pomaknutom svijetu, a to se vrlo sažeto može opisati kao - ljubav. Predani su svom poslu, jer ga ne shvaćaju kao posao. Uživaju u onome što rade i raduju se svakom trenutku. A rade u nevjerojatnim i nedostojnim uvjetima, rade u vlažnim podrumima, pod sumnjivim stropovima, među raspuknutim zidovima. Gotovo su underground kulturnjaci, ali ipak im pisma zahvale šalje uvaženi ministar, Jasen Mesić. A ne treba zaboraviti ni to kako je naš 'Michelangelo' zablistao na Marulićevim danima, dakle, lutkarska predstava za odrasle, bezvremenska i vrijedna pažnje u konkurenciji s ponajboljim dramskim ostvarenjima u Hrvatskoj. Drago mi je da su i čelni ljudi grada nedavno javno obznanili kako su 'promijenili dojam o kazalištu lutaka'.

Da, dragi moji. Nije to samo igra lutkama.

U medijima se ovih dana više govorilo o osobi koja, kako tvrdi, nije neprijatelj djece, ali...

ALI! Čovjek samo želi svoj prostor, kojega je kupio od Nove banke još 2004. godine, što dokazuje kupoprodajnim ugovorom. Flourescentnim markerom ističe stavke, koje je uperio prema novinarima i fotografima. Da nam ne promakne. Žalba je uložena, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša ju je uvažilo, nova dvorana nema dozvolu, a SLUK se odvija u foyeru zgrade, crkvi Sv. Dominika i HNK Zadar. Kako tvrde prijatelj djece, dok mu se prostor ne preda, žalbu povući neće. Prava kulturna sapunica, pitam se u kojoj smo epizodi.

Na koji način riješiti ovaj problem? I zašto?

Zbog svih onih koji su živjeli i rasli u kazalištu lutaka, oni na pozornici i oni ispred nje. Zbog svih onih koji su u Zadru stvarali nove poetike. Zbog svih onih koji će stvarati dalje, a vjerujte mi - u prostorima kakve su one u novoj zgradi - mogućnosti su goleme.

Spontani i luckasti kakvi jesu, lutkari su sinoć banuli u dvoranu, i tamo su održali svečanu dodjelu nagrada SLUK-a. Drhtao je glas Tamare Šoletić. A kako i ne bi. Bio je to još jedan povijesni trenutak naših lutkara, prvi 'događaj' u dvorani nove zgrade, ako ne uzmemo u obzir izložbe i promocije knjiga koje su se odvijale u predvorju.

Ne radi se samo o dvorani, cijela je zgrada mali kulturni hram, u kojoj se može odvijati toliko toga. U staroj gradskoj jezgri nedostaje upravo takva jedna utvrda, a ne još jedan trgovački lanac ili još gore, banka.