Prošli tjedan je definitivno bio obilježen Papom i njegovim dolaskom, iako je (bar u mojoj glavi) to prošlo nekako manje važno od dolaska njegovog prethodnika Pape Ivana Pavla II. Već se dosta pisalo o tome koliko je njegov dolazak opravdan ili neopravdan, ispravan ili neispravan, isplativ ili neisplativ i slično. Cilj ovog teksta nije to. Shvatit ćete iz daljnjih redaka.

Papa je najvažnija osoba u katoličkom društvu i sam njegov dolazak u bilo koju državu ima veliku važnost. Hrvatska je katolička zemlja i samim time je logično da će papa doći i da će se potrošiti ogromne pare (od kojih dio mora nekome sjest u džep) što god mi osobno mislili o tome. Možda smo ipak malo pretjerali sa specijalnim dodatcima čiji je prikazani trošak zasigurno veći nego stvarni, ali kod nas ništa ne prolazi bez toga, pa ni opremanje zahoda.

Meni je nekako smiješnija i zanimljivija pozadina tog događaja, nego sam događaj. Smiješno je koji su ljudi sve nazočili dolasku Pape, kao i podizanje prašine oko onih koji nisu. Činjenica je da svatko ima razloge za svoje postupke. Neki su se htjeli pokazati većim Hrvatima time što su dočekali Papu, neki su htjeli iskazati bojkot svojim nedolaskom, a vjerujem da ima i onih koji su iskazali poštovanje bez obzira je su li prisustvovali ceremoniji ili ne. Daleko najsmješniji u cijeloj situaciji mi je fb status: „Zemlja će se danas otvoriti kad Vladimir Šeks poljubi ruke Papi", kao i komentar: „Rijetko vrag dobiva priliku ljubiti ruku Papi".

Osim facebook statusa, zabavljaju me i natpisi u novinama. Spomenuli smo već dolaske i nedolaske poznatih osoba iz javnog života, a komentiralo se i što je Papa rekao i kakav je bio prijenos na našim televizijskim kućama.

HTV je optužen kako su pratili svaki Papin korak u paničnom strahu da ih netko ne bi proglasio lošim katolicima. Vjerujem da i među nama ima takvih koji su blejili u televiziju i umirali od dosade zbog grižnje savjesti ili vjerske obaveze. Ja stvarno nisam vidjela što bi moglo biti zanimljivo u svakom njegovom koraku osim konkretnih događaja poput svečanog primanja, mise i slično.

Da sam osjetila potrebu vjerojatno bi otišla za Zagreb i gurala se među gomilom. Ne znam zašto, ali nisam osjetila tu potrebu iako sam odgojena u katoličkom duhu. Valjda je nama mladima dosta svih ružnih stvari koje se događaju u okvirima crkve i svjesni smo da se Bog i vjera u Njega mogu na neki način odvojiti od opipljivog poimanja crkve. Je li to razlog zbog kojeg će više mladih biti na koncertu Bon Jovi-a, nego pri Papinom dolasku? Možda griješim.

Osim nadmetanja tko je veći vjernik, a tko nije, i Papina je poruka izvučena iz konteksta. Od svega što je Papa rekao, ja sam iz novina mogla saznati da je protiv abortusa. Zar je to stvarno najvažnija poruka koja se treba prenijeti ljudima? O zabrani pobačaja bi se moglo raspravljati danima i opet se ne bi donijela odluka koju bi mogli nazvati sto posto ispravnom.  Svi znamo da taj zakon neće proći i čemu toliko podizanje prašine?

Bolje bi bilo razmišljati o alternativnim načinima pomoću kojih bi se mladima ukazalo na važnost sigurnog i odgovornog stupanja u spolne odnose. To bi trebalo prestati biti tabu tema kao i mnoge druge, pa bi stvari izgledale drugačije.

Tako je Papa svjesno ili nesvjesno uzburkao demone u nama, a mi smo i od Njega uspijeli napraviti žutilo. „Tooo dooo doooo, nema nam pomoći..."