Ako se u početku odmah složimo da nam je država u banani jer smo imali pogrešne uzore u koje su se ugledali pogrešni ljudi na pravim mjestima, bit će Vam lakše čitati retke koji slijede. Samo što nismo ušli u EU. Bolje rečeno, sad smo prešli put koji je vodio na put za EU pa smo valjda sad na putu za EU, samo je bitno lijepo pokucati.

Ma tko ne bi volio tetu Jacu? Posjetio nas je Papa, onome s crvenim obraščićima koji je nekad bio neka vel'ka faca sad su svanuli neki drugi dani. Muče me ti krastavci i ta nesretna E.coli. Neka me pogodi sudnji dan, ali sve se meni čini da su nam opet neku patku podmetnuli kao s onim ptičjim i svinjskim gripama i što ja znam s čim.

Stiglo ljeto, došli turisti, još malo gotova škola, gotovi ispiti i sezona godišnjih odmora kreće. Kako je mene u nekim stvarima teško zadovoljiti i kako sam ja baš ta koja uvijek pronalazi sitnice koje drugi ne vide, za pozornost molim. Sad je vrijeme da si postavim pitanje; jesam ja ostarila prebrzo ili je ovaj svijet otišao k vragu prije vremena?

Pitam jer sam se s 16 klela u sve sveto da nikad neću izgovoriti rečenice kojima su se služili naši roditelji; u mojim godinama to nije bilo tako, u moje vrijeme se to nikad ne bi dogodilo. E pa sad se meni dogodilo. Nađem sama sebe kako gorljivo branim stajališta koja su mi se prije samo 7-8 godina činila posve pogrešna. Kako su u ovaj grad došetali neki novi klinci, tako je moja generacija postala prestara za neke stvari. Oni sretnici koji rade ne izlaze više srijedom, planiraju si dan tek poslije radnog vremena i počinje neka nova era.

Šetam po gradu. Gledam izloge, u mislima sam kilometrima daleko. Tražim ortopedske šlapice za odmorne noge. Totalna penzija. Čujem nekakvu ciku i dreku iza sebe. Ah, srednjoškolci. Pogled naprijed, korak nazad. O ne, ne. Ove djevojčice nisu srednjoškolke kakve smo mi bile. One u školu idu kao na modnu pistu. One imaju i-phone u ruci, našminkane su k'o da idu na pir, u krpicama koje koštaju da vas glava zaboli. Druga vremena, lipi moji, druga vremena.

Vikend. Noćni izlasci. Pokoji koktelčić, pomno birana odjeća, dobro društvo i puno smijeha. Štikle koje počinjem proklinjati otprilike kada stupim na prvu gradsku škrilu, a tanka potpetica zapne negdje na pola puta. Ja, totalno penzionerski sjedim u pokrajnjoj uličici grada koji se budi s prvim turistima. Društvo isto, teme razne, djevojke u ljetnim haljinama i mi volimo. Samo djevojke su sve mlađe, a haljine sve kraće. Kad naletim na takve djevojčice u odjeći koja više otkriva nego skriva, stegne me oko srca. Pa imaju li ta djeca roditelje? Je l' njih uopće briga za svoju djecu?

Mislim, možda je malo čudno, možda je malo kontrolirajuće, ali zar ne biste trebali znati kakva vam djeca izlaze van u sitne noćne sate. Znate li s kim i gdje idu? Ne kažem da je potpuna kontrola potrebna ili čak dobra, ali se neke stvari trebaju znati. Dečki k'o dečki, neki tatini sinovi druge generacije. Kasni noćni sati. Toliko kasni da vam je preostalo samo pojesti nekakav burek sa sirom i leći u krevet prije nego starci počnu kuhati kavu. Srednjoškolci još vani. Štiklice u rukama, dečki s bocom pive, onom putnom, u ruci. Neko drugo vrijeme. Kad se to dogodilo?

Kad je postalo prihvatljivo da djeca od 16 godina smiju ostati do ranih jutarnjih sati vani? Dajte, recite vi. Evo. Pomirit ću se s tim da je u meni problem. Da sam ja čangrizava cura koju užasava kad ju nazovete gospođom jer godine prolaze, koja si ne može dopustiti neke stvari. Evo, ja sam kriva. Znam da uvijek pilam po istom, radim ono za što sam se zaklela da nikad neću i sve to. Kad je kod mene pošlo po zlu? Ha, tko će to znati.

Ja se tješim da sam ja pogazila samo svoje mišljenje koje se ticalo onoga ja to nikad neću tako. Ali ljudi, dajte se malo okrenite. Mladež nam je totalno skrenula. Sve ono što je nekad bilo normalno sad je totalno staromodno i to nitko ne radi. Sad su došli neki novi klinci. Neke nove sheme, neki novi đir.

Kad nije dovoljna samo đirada po Kalelargi i kuglica sladoleda. Kad nije dovoljna šetnja udvoje. Kad se broje samo pijanstva i potrošeni novci. Neki novi klinci, neka nova mjesta. Samo se vremena mijenjaju. Dignite glavu, pazite na sebe i ne dajte da vas zaplaše. Neki novi klinci stvaraju neku novu povijest. Drž'te fige!