Jedna se blagajnica ovih dana vinula u neslućene medijske visine. Nakon što je otkrila kako je ona, umjesto kupusa, lubenica ili pak pravih ličkih krumpira s Milinovićeva imanja, okopavala nezakonite uplatnice. Draga gospođo blagajnice, moj duboki naklon. Umalo nisam pala sa stolice kad sam shvatila kako ipak nismo još sve vidjeli, iako uporno tvrdim kako Hrvate ništa više iznenaditi ne može.

Zar smo došli do toga da se nezakonite rabote skrivaju po vrtovima i među gredicama s cvijećem? Očito jesmo. Da mi je samo znati koje je gnojivo koristila... Premijerka Kosor poslužila se dobrim starim odgovorom koji je sigurno dugo smišljala. Ustvari, za ono povijesno „Ja ništa nisam znala o nezakonitim poslovima Hrvatske demokratske zajednice", sigurno je okupila tim stručnjaka za odnose s javnošću. Sigurno su održavali sastanke, raspravljali o najboljoj strategiji, smišljali jumbo plakate i na kraju, potpuno izmoždeni, ali zadovoljni, servirali premijerki, koja je za to vrijeme gulile krumpire za krumpir salatu, tu strategiju koju je ona objeručke prihvatila.

Zabavljaju me napisi po novinama koji broje premijerkine broševe i zbrajaju vrijednost. Zna se žena kititi, to joj ne možete poreći. Nisu broševi problem, čujete li? Žena si valjda od premijerske plaće može kupiti broš mjesečno, pa koštao on i hiljadarku. Problem su, kako se pokazalo, crne vreće za smeće. Iste one u kojima se keš unosio i iznosio uz stranke. Da mi je bilo vidjeti kako je to izgledalo. Je li Branko Bačić obukao radnu robu s natpisom Strogo povjerljivo preko slabina i bacio se na utovar?

Sigurno je to sličilo na nekakvo gradilište. Ali, gradilištu treba nadzorni organ. Mora da je Jaca gore s balkona na Trgu žrtava fašizma koordinirala radnicima. E sad, ne mogu se odlučiti kakav je broš tada imala. Možda je prigodno obukla trenerku pa na gornji dio s crnom kapuljačom zakačila kakvog vražića. Sanader je vjerojatno pažljivo prateći kazaljke na svojim vrijednim satovima, brojio kome treba najmanje vremena da crnu vreću s kešom prebaci iz kamiona do sefa. Imam teoriju kako su se Barišić, Bačić, pa možda čak i Milinović, koji se hvali svojim sportskim duhom i pokazuje nabildana prsa svakom prilikom, trkali tko će brže da zadive šefa. I pobočnicu Jacu.

Onda se Jaca riješila kukolja među žitom, poslala Sanadera da ga malo hvataju preko Slovenije do Austrije kako bi se riješila medijske pažnje i sve svalila na njegova nejaka pleća opterećena bankovnim računima u Švicarskoj. Moram li napominjati kako je za sve Sanader kriv? HDZ se poslužio strategijom koju su savladala i mala djeca. Koriste je kad nešto od mutnih poslova stranke ispliva na površinu (među krastavce, jagode ili možda paprike). Tko je kriv? Sanader. Tko je nešto znao o tome? Ja nisam! Tko je to naredio? Sanader.

Je li moguće da je samo jedan čovjek sve znao, svugdje vukao konce i ama baš nitko drugi mu u tome nije pomogao? Ona strategija kojom se koriste mala djeca ide nekako ovako. Ispričavam se na jednostavnim primjerima, igrokazi nisu moja domena. Mama: Iviceeeee, tko je razbio prozor? Jesi li ti ili je Marko? Ivica: (s loptom u rukama i izrazom krivice na licu) Mama, mama, nisam ja! Marko je! Mislim da se upravo tim predloškom HDZ poslužio u grokazu koji izvode otkad je Sanader s pozornice poručio: „Hvala i doviđenja!"

Misle oni, on je ionako politički mrtav čovjek, koji će završiti u bajbuku na kojih par godina, najbolje je da njega za sve okrivimo. Pa nek' pjeva borbene. Pjevati tako glasno neće više cijela svita pjevača koja je derala grlo za HDZ. Pokazalo se kako je moguće da ni taj novac nije bio pravdan preko pravih knjiga. Sve je to išlo kumskim i inim vezama. Vadi kume keš, zapjevao je netko od velikih estradnih imena.

A što je mogao jadan Sanader nego posegnuti u duboki džep i izvaditi omotnicu s par tisućica eura? Lijepa nam je ta vladajuća stranka, nađe se tu ponešto za svakoga. Tako je jedna blagajnica, ponukana slabim urodom krastavaca, odlučila iskopati uplatnice koje dokazuju kako, gle čuda, Hrvatska demokratska zajednica nije poštena stranka. Kako je ta ista, kojoj bi trebalo uzeti to ime jer ne zaslužuje ni slovca od hrvatske države, vodila duple knjige. Mora im se samo jedno priznati. Urednost.

Uredno su oni te knjige vodili, samo je šteta što su bile lažne. Nadam se da je ta ista blagajnica bila na moru, jer imam osjećaj da ga neće tako skoro vidjeti. Kažu da se iz Remetinca more ne vidi. Pitajmo Sanadera, samo je on sveznajući. Očito nitko drugi iz Kradezea ništa nije znao. Pa ni Jaca. Ona je smišljala kako zajahati konja i koju mu vrpcu staviti. Hm, možda ipak broš?