Nisam prestala pisati kolumnu za sve one koji su se pitali gdje sam nestala. Sezona je bila turbo radna kao i prethodne dvije od kada sam našla svoje mjesto pod suncem i znojem jedne divne ekipe i jednostavno vremena za tipkanje nije bilo, a često ni internet signala bez kojeg moja piskaranja ne mogu doći do Vas.

Malo mi se teško ušaltati u sve ovo. Neš' ti natipkati koju stranu u Wordu, ali kada izađeš iz kolotečine imaš milijun misli koje bi stavio na papir, ali nikako da ih sastaviš u neki smisleni tekst koji bi trebao biti zanimljiv, duhovit, šarmantan i sve ostalo.

Uz posao koji mi nije ostavljao puno slobodnog vremena za bavljenje aktualnim temama o svim zbivanjima u Lijepoj Našoj a i šire, možda će tema ove kolumne biti malo preopćenita.

Skupilo se stvari koje čovjek jednostavno ne može gledati. Imam jedan poduži popis, a nisam ga uspjela ispucati, pa će se nešto činiti zastarjelo i ižvakano, a nešto neće ni stati u ovaj mali medijski prostor namijenjen samo za mene. Pa da krenemo...

Turizam je jedna zanimljiva pojava koja i mene hrani već neko vrijeme. Stavovi o sezoni polako se formiraju i mogli bi u nedogled raspravljati je li bila dobra, loša, ista i tko zna kakva sve ne. Ono što sam ja vidjela diljem naše razvedene obale jest slika jednog masovnog turizma, to jest turist na turistu. Ponuda jednolična, ali još uvijek su krcati restorani, kafići, ulice, trgovi i slično. Živcira me stalno kukanje kako nema kruha i zarade. Hoćemo li jednom reći 'dobro je'? Ja mislim da je jako dobro s obzirom što nudimo i s obzirom kakvo je stanje drugih gospodarskih grana u ovoj državici.

A kad smo kod državice, pa jel' itko onoj Jadranki rekao 'dostaaaaa'. Ta je imala bolju turneju po Hrvatskoj od Jelenice ili Sevke. S obzirom da je počela iskakati iz svake konzerve, a ne samo paštete ni Chuck Norris joj više ne može biti ravan. A na njen račun me najviše oduševila poruka građanima New Yorka. Ako preživite Irenu, poslat ćemo vam Jadranku, pa da vas vidimo onda. A što bi tek sa Sanaderom?Jacu bi možda i preživjeli, ali Ivu nikako! Najbolje da svi prestanemo jest paštete i problem riješen. No, na žalost uvijek ima onih koji si ne mogu priuštiti ništa više, tako da će Jaca uvijek imati gdje iskakati.

No, ne zajefrkavamo samo mi Hrvati ostale nacije. Švicaraci su ovo ljeto toliko divljali da sam samo mogla stati i gledati kako ljudima rade dobar tretman. Kako je rasao tečaj tako su se gomilale bore na ispaćenom radničkom narodu. Sreća moja da nisam (još uvijek i vjerojatno još kratko) dio tog dužničkog ropstva. Naravno da se pravimo pametni kako mi Hrvati grcamo od kredita i nemamo pojma kako se živi jer nam je najlakše otići u banku i nagomilati se kamata i mjesečnih rata, ali voljela bi vidjeti usporedbu američke ili europske i hrvatske prosječne obitelji po broju kredita. Imaju ih i oni napretek, nismo samo mi uhvaćeni u tu konzumerističku stupicu. A jeste čuli najnoviju vijest? Cijela Europa je sada podivljala. Euro nikad viši ili kuna nikad niža? Gdje je kraj?

Zato svatko krade. Da, dobro ste pročitali. Puna mi je kapa malih slova i raznoraznih uvjeta. Zašto ja, koja svaki mjesec očitavam svoje brojilo struje, moram platiti naknadu za očitanje? Neka mi netko objasni, jer očito sam poprilično glupa kad ne mogu shvatiti u čemu je fora. Zašto ispod natpisa 'majice 39kn' u trgovini nema niti jedne ispod 59 kuna? A ako se usudite to izreći naglas onda vam još posprdno kažu da se te majice od 39 kuna nalaze svugdje oko vas u trgovini osim na predviđenom mjestu. A da ne govorim o tome kako će vas  o proizvodu na kojem se ne nalazi cijenaiživcirano i preko one stvari informirati o istome. Možda sam đubre i cicija, ali ne dam pare i gotovo. Čitat ću sitna slova i pitati glupa pitanja, ali kao što rekoh pare ne dam.

Živciraju me namrgođena lica. Živiciraju me zli ljudi. Stavljam ružičaste naočale i okrećem drugi obraz ili vas gađam kruhom. Ono, tko tebe kamenom ti njega kruhom. Možda će me zbog toga neki smatrati Gregorom (da, onaj izrod iz tele2 reklame koji hoće i ovce i novce), ali kad se već čvrstom držimo naše vjere, bilo bi ponekad dobro i primijeniti neke filozofije s tog našeg Svetog Oltara.

Opet s ružičastim naočalama odbacujem onu narodnu kud' svi tud' i mali mujo, milo za drago ili ja ne mogu učiniti ništa. Moj pozitivan stav jedna je mala krijesnica u ovom mraku. Ja ću dati sve od sebe.