Sateliti, političke kampanje i problemi grada nisu ništa prema Priči vašeg života!

Mi smo vrsta koja je napredovala do tog stupnja da se nerijetko osjećamo nepobjedivo. I zapravo nikada ne razmišljamo o tome koliko smo maleni i jadni, dok se recimo ne dogodi neka strašna katastrofa poput one u Japanu, koja nas ipak trgne iz (ne)ugodne svakodnevice i tada malo uključimo mozak, ponovo se pitajući jesmo li ipak toliko moćni ili u ringu sa silama prirode, uz sva tehnološka dostignuća, bezuvjetno gubimo. Tako se ovaj tjedan svijetom proširila bojazan izazvana padom jednog satelita. U trenutku dok ovo pišem, pao jest, samo se još ne zna točno gdje.

Sljedeća top tema, ako se malo stisnemo u nacionalne okvire, zasigurno su zanimljivosti vezane uz predstojeće parlamentarne izbore. Kad se samo sjetite da smo tek na početku, pitate se što će još biti do finala. Možete se praviti da vas politika ne zanima, ali vi zanimate nju. Crni fondovi, kukurikanje, komentari na optužnice iz Beograda, prijevod pristupnog pregovora s EU...

Vruće je i u Zadru. Osobito u gradskoj vijećnici gdje je ovaj tjedan, punih baterija nakon godišnjih odmora, preplanula ekipa zabavljala javnost raspravom o tome tko je bio u Partiji, a tko nije, tko zna čitati financijska izvješća, a tko ne, i treba li prvom čovjeku grada Zadra stručna pomoć.

Ali ništa od svega ovoga uopće nije važno.

Zašto?

Jer sve to pada u sjenu pod najvećom temom tjedna. Sateliti, političke kampanje i problemi grada nisu ništa prema Priči vašeg života!

Počelo je sitnim izmjenama.

Pola milijarde ljudi koji svaki dan vise na Facebooku primijetili su da se nešto sprema, a to nešto sada je poznato kao 'Timeline'.

Da vam je netko rekao da cijeli svoj život možete prikazati na samo jednoj stranici, ne biste mu vjerovali. Ipak, taj netko, taj Mark Zuckerberg, tvrdi da će se upravo to dogoditi.

Trebali smo mu biti zahvalni, da. Prije njegovog 'izuma' nismo mogli pokazati 'tko smo zaista' i tako brzo i temeljito provjeriti tko su zaista naši prijatelji. Trebalo je neko vrijeme da, komunicirajući, doznamo kada je netko rođen, voli li kremaste ili suhe kolače, preferira li Metallicu prije ili nakon 'ReLoad' albuma. To je vrijeme podrazumijevalo susrete i razgovor, a ne klikanje.

Kakav blagoslov!

Sada ne samo da možete upoznati interese svojih poznanika, nego pratiti i sve njihove 'aktivnosti' na društvenoj mreži, u onom trenutku u kojem se one odvijaju. Gotovo kao da ste tamo, s njima za računalom.

Sjajno je kada vam se najbolja prijateljica uda za Finca i shvatite da je Facebook jedini način na koji ćete imati iluziju da vas ne razdvajaju kilometri i kilometri. Društvene mreže i oblik u koji su promijenile način na koji se povezujemo nisu u potpunosti negativne. No, opreza nikad dosta - vidimo da se pojavio novi oblik ovisnosti, ovisnost o društvenim mrežama, samo što kao medicinski fenomen još nije službeno ušao među brojne psihičke poremećaje modernog doba. Sigurna sam da je pitanje dana kada će se i to promijeniti.

Povezivanje s ljudima s kojima dijelite, primjerice, ljubav prema omnibus filmovima, afričkim ljubičicama ili tajlandskoj kuhinji, postat će još lakše i jednostavnije, kada zažive tzv. lifestyle apps. I ne samo to, sve će ići u tom smjeru - da konzumirate različite sadržaje dijeleći iskustva s prijateljima.

Bit ćemo povezaniji nego ikad.

Svatko za svojim računalom.

Svatko za svojim računalom koje mu omogućuje da pokaže 'tko je zaista on'... ili tko bi želio biti?

Jedno istraživanje tvrdi suprotno, no ne mogu se oteti dojmu da se na mreži svatko od nas prezentira u najboljem mogućem izdanju. Nećete staviti fotografiju na kojoj niste dobro ispali, zar ne?

Ulovljeni u mreži, plutamo u sasvim iskrivljenom svijetu, ali ne možemo se oduprijeti njegovoj bajkovitoj atmosferi. Ipak je to 'priča našeg života', a mreža nas je pogodila u jedu od osnovnih ljudskih potreba - onu za pripadanjem.