„Mama, mama je li Andrej muško ili žensko?" Kako bi vi djetetu odgovorili na to pitanje?

Da pobliže objasnim o kome se radi... Andrej Pejić je osoba koja je u zadnje vrijeme uzdrmala kako modni svijet tako i svijet običnih ljudi. On je maneken koji je jednog dana poželio biti manekenka i ta mu se želja (nećete vjerovati) ostvarila. Ta ista osoba našla se na mnogim listama najljepših muškaraca, ali i žena.

Čini se glupo zamarati se  takvim ljudima, ali sve je dobro dok postoji samo jedan ili jedna, ali što ako to zaista postane trend? Prijeti li nam izumiranje i stvaranje nove vrste ljudi? Ili će jednostavno žene postati muškarci, a muškarci žene? Čudna pitanja.

Kako je moguće da muškarac postane žena, ali da istovremeno bude i muškarac?

Živimo u svijetu u kojem je postalo sve moguće. Koliko toliko prihvatili smo istospolnu ljubav. Nemam ništa protiv toga. Osobna je stvar ako te privlači isti spol. Čovjek ima slobodu biranja i ne bi se trebali miješati u taj izbor. Ali dokle idemo s time da jedan muškarac bude ispred svih predivnih žena ovoga svijeta? I ne, za mene on nikako nema veze sa transrodnim osobama. Ovo je igranje s prirodom, ali sve je dobro dok ona ne prihvati igru i stvari postanu ozbiljnije.

Kriv je modni svijet. Svi ćemo složiti s time. U modi je androgini izgled, što god to značilo. Manekenke počinju ličiti na dječačiće. Kakav je to uzor curicama, mladim djevojkama?

U vrijeme mog ranijeg djetinjstva na vrhuncu slave bila je Cindy Crafword. O da, sve curice iz susjedstva htjele su biti poput nje. Sjećam se da je moja starija sestra imala njen poster na zidu i da me je onako naivnu uvjerila da ja nisam njena sestra već Cindy. Tada petogodišnjoj djevojčici činilo se logično da su dvije najpredivinije žene u njenom životu nešto u rodu. Sada je smiješno, naravno, iako su obje i dan danas ostale predivne.

Divila sam se oblinama supermodela i zamišljala kako ću i ja biti takva kada odrastem. Žena s guzicama i cicama da budem direktna. A danas? Danas se po svemu sudeći djevojčice nadaju da se neće razviti kako bi izgledale što sličnije izgladnjelim androginim djevama.

I onda se čudimo što curice od desetak godina ne jedu, idu na nekakve dijete i tko zna što sve ne rade kako bi izgledale u najmanju ruku neprirodno.

Prokleti modni svijet kojeg žene toliko vole, ali da ga one i vode vjerujem da bi sve izgledalo drugačije. Kakva je to moda, ako nijedna prosječna žena ne može stati u modele s modnih pista. Doduše većina toga je i napravljena za umjetnost i nenosiva u 'stvarnom' životu, ali ima i komercijalnih modela i da bi stala u njih vjerojatno bi morala živjeti samo od vode ili je čak i to previše?!

Doba supermodela je prošlo i vjerojatno je i tada bila nezdrava ta njihova savršenost, dok je danas važno biti neobičan. Sve ono zbog čega bi nekada ismijali djevojku koja je željela postati manekenka, danas može biti prednost. U modi je biti drugačiji, nesavršen... To je dalo nadu svim curicama da ne postoje manje lijepe ili grubo rečeno ružne žene, već su sve lijepe sa svojim 'manama'. Toga prije nije bilo. Postojali su strogi kriteriji koje jedna mlada dama morala zadovoljiti kako bi uspjela u modnom svijetu. No, danas je najgori kriterij od svih upravo tjelesna težina koja upropaštava mlade djevojke. Izgleda da trebaš biti samo iznadprosječno mršava i možeš sve.

Čisti primjer svega ovoga što sam izbaljezgala je žena koja čak i nije direktno dio modnog svijeta, ali je slučajem to postala. Carrie Bradshaw ili Sarah Jessica Parker uzor je mnogim curama i od četiri junakinje Seks i grada najviše cura želi biti poput nje. Ako odbacimo njen naizgled glamurozan život i super skupe i super lijepe krpice onda je ona jedna poprilično prosječna žena. Zapravo ako je i bolje pogledam nije lijepa iako se o ukusima ne raspravlja (čudan oblik glave, kvrgav nos, tanke usne...), nije ni pretjerano zgodna (njene takozvane okserice ili jahače noge i nisu nešto što bi me motiviralo, kao ni izrazita mršavost), a na kraju svega nije ni nešto pametna (troši brdo love na skupu robu i vječito pati za onim kretenom). I što nam je ostalo? Super roba na izrazito mršavom, iako ne posebno privlačnom tijelu. Današnji trend!

A da se opet vratimo na Andreja? Izrazito feminiziran muškarac koji se kao kameleon pretvara iz muškarca u ženu i obrnuto. Na koji način sutra odgovoriti djetetu kako je to moguće? Dovoljno je teško objasniti zašto curice imaju ribicu, a dečkići miša, a još da ih brkamo s time kako dečkić koji ima mišića može postati curica. Za mene je to malo previše.

Jasno mi je da iza svega toga stoji nešto puno dublje. Ajmo napraviti što veću senzaciju da se nešto proda. Idemo zgroziti javnost kako bi se što više pričalo. Ja jesam zgrožena jer prelazimo svaku granicu. I svatko tko dozvoljava ovakve stvari i stavlja dotičnog manekenčića među žensku populaciju i još ga među nama, ljepšim i nadasve taštijim spolom, proglašava najljepšim ženskarcem trebao bi biti odgovoran za ovaj početak izumiranja ljudske vrste.

Izumiranje ljudske vrste jer smo dobili slobodu izbora da odlučujemo svojom glavom, ali nismo dobili slobodu izbora da namećemo mladim generacijama na kojima svijet ostaje ovakvo neprirodno ponašanje. Jer kakav će svijet izgledati za pedeset godina? Neće nas biti!

P.S. Danas je popularno tolerirati sve i osuđivati kada netko odluči reći što je za njega ili nju normalno ili prirodno ali ipak treba povući neke granice jer u suprotnom nismo ništa više od majmuna koji skaču po granama, a toliko se smatramo superiornijima od njih.