Šokantno otkriće kako naša missica ove godine ne samo da nije ušla među prvih deset na svjetskom izboru, nego je bila na posljednjem 113. mjestu, obišlo je Hrvatsku. Ja sam, evo iskreno da vam kažem, umalo pala sa stolice. Potpuno me svladao šok i nevjerica, skoro me skrpala gripa od pada imuniteta uzrokovanog odbijanjem hrane i pića u znak protesta.

Nisam mogla vjerovati kako nam se to uspjelo dogoditi. Mi, zemlja s tako puno lijepih djevojaka i toliko još uvijek neotkrivenih potencijala. Nisu ni missice što su nekad bile. Prošlo je puno od ljepotica kao što su Branka Bebić, Anica „'rvatica" Martinović i Fani „it's ok" Čapalija.

One su polučile neke uspjehe na ljestvici najljepših žena, proslavile se u roku odmah i lijepo se bogato udale. S dužnim poštovanjem prema spomenutima, što još jedna missica može poželjeti od krune? Osim mir u svijetu i plivanja s dupinima, naravno. Svaka curica je bar jednom htjela biti miss. Uvjeravali su nas kako je to časno natjecanje, a mi smo slijepo vjerovale kako su to najljepše žene svijeta i kako je to važno postignuće u životu.

Kad sam negdje u 8. razredu shvatila kako je ovih metar šezdeset i želja za rastom jedino što mi ostaje, tako je neslavno propala moja karijera manekenke, missice i modela. Naime, ne odgovaram standardima od 90-60-90, uz to sam još i niska, a ne volim se ni eksponirati u javnosti. Da ne kažem kako mi nogometaši uopće nisu napeti. Jednom riječju, osuđena sam na propast totalne anonimnosti.

Ostade moj manekenski potencijal zakopan za sva vremena. Nije sve za svakoga, tješim se ja i danas obuvajući 15 centimetara visoke štikle. Ma nije što me visina spriječila da budem miss, daleko od toga, nego su mi još i ovi ženski atributi prešli neke manekenske mjere.  Pa sam se našla u teškoj situaciji ne mogavši tako cijelom puku ukazati na moje kvalitete kao osobe dok bi se polugola prešetavala po pisti. Missica bi trebala biti lijepa i drugačija od drugih. Točka.

One teze kako bi trebala imati jaku osobnost i 5 završenih fakulteta padaju u vodu jer se to ne vidi dok „nosi večernju haljinu poznatog hrvatskog dizajnera „Dobra roba", cipele po mjeri poznatog obućara „Štikla glavu čuva", te sunčane naočale iz kolekcije proljeće/ljeto optičkog studija „Prozor u svijet." Sjećam se onih ne tako davnih dana kad je hrvatski spiker, mislim da je to bio Aleksandar Kostadinov, negdje iz pozadine komentirao lijepe žene dugih nogu koje su predstavljale svoju zemlju.

Draga nacijo, svi ste to gledali. A sad? Ne znam ni kako se zove ova nova miss, koja je eto opet postala poznata ne po svojoj očaravajućoj ljepoti nego po skandaloznom poretku. A koliko izbora ima, nije ni čudo kako je došlo do zasićenja puka. Miss Hrvatske, miss Universe (koja je razlika, ostat će misterij) miss Adriatic, miss Dalmacije, Slavonije, Istre... Pa miss sela, miss turizma, miss svake kafane na Balkanu i tako u nedogled. Čemu sve to?

Koliko god ja to okretala na zafrkanciju na svoj račun, ne mogu doći do zaključka što to ima u ženama da se prijavljuju na takve ponižavajuće izbore gdje ih se tretira kao komad mesa. Ali to je opet tema za neku drugu kolumnu. Ako je san svake ženske osobe da šeće oskudno odjevena pred raznim sumnjivim tipovima u žiriju dok joj cijela nacija mjeri obujam grudi, opseg struka ili pak koju naslagu celulita, nešto je negdje pošlo po zlu.

Sad dolazimo do problema koji se ocrtava u željama mladosti. Zašto bi svaka curica htjela biti miss, a svaki dječak nogometaš ili pak poduzetnik? To je sada popularno. „Miss traktora A.A. pozira na slici uz svog novog dečka poduzetnika B.B." Uspostavi se kako je poduzetnik dužan cijelom selu, živi kod prijatelja jer nema za platiti stanarinu, a ni zatvor mu nije stran. Još jedna priča iz Hrvatske. Pa zašto bi onda itko želio poći njihovim stopama?

Zato jer ženskica na slici nosi štikle koje koštaju kao materina plaća, torbu kojoj je i ime teško izgovoriti i ne podnosi nikakav fizički rad. Zar ne zvuči bajno? Mali podsjetnik, ako izgleda predobro da bi bilo istinito, onda je vjerojatno tako. I tako je neslavno propala moja karijera missice. A samo sam htjela mir u svijetu, plivati s dupinima i mahati običnom puku....